Za portal “Simptom” Aleksić je dodao i da se odgovor na pomenuto pitanje tj. dilemu praktično sam nameće:
“Mislim da su građani koji su preplavili ulice širom zemlje već sami dali odgovor na to pitanje. Samo ujedinjena Srbija može biti jaka i uspešna Srbija. Zato verujem da smo na istom zadatku i političke stranke, i ekološke organizacije i aktivisti, i akademici, i stručnjaci i poznate ličnosti kojima ljudi veruju…”
Prvi talas protesta protiv mogućeg iskopavanja litijuma u dolini Jadra u zapadnoj Srbiji, koji je nakon potpisanog Memoranduma o kritičnim, održivim mineralnim sirovinama 19. jula u Beogradu između Srbije, Nemačke i EU zahvatio veliki deo gradova i opština Srbije, okončan je 10. avgusta u Beogradu, kada se na Terazijama i u potonjoj šetnji okupilo oko 50.000 ljudi. Novi je započeo na Preobraženje u Valjevu gde je upravo i započeo prvi talas.
Upitan kakav je dalji izlaz iz čitave situacije, kako do poboljšanja izbornih uslova na nekim budućim izborima gde bi se politički sve moglo rešavati itd., Aleksić kaže da se ni politički akteri, ali ni javnost u Srbiji ne smeju zavaravati “da će ovi ljudi koji su trenutno na vlasti potpuno unaprediti izborne uslove tako da imamo poštene izbore na kojima bi oni izgubili”.
“Takođe, ne smemo se zavaravati ni time da će nama stranci pokloniti demokratiju i rešiti nam unutrašnje probleme. To je nešto za šta moramo sami da se izborimo. Opozicione stranke na prvom mestu moraju da rade na jačanju sopstvene infrastrukture. Što se tiče Narodnog pokreta Srbije mi sada imamo 12 poslanika u Narodnoj skupštini, pet poslanika u Vojvodini i skoro 300 odbornika u 102 grada i opštine širom Srbije, dok odbore i povereništva stranke imamo u 146 opština i gradova. I nećemo stati sve dok ne budemo imali svoje lokalne organizacije u svakoj mesnoj zajednici”, napominje lider NPS-a, dodajući da kada imate dobru infrastrukturu i ljude u svakoj mesnoj zajednici, “lakše ćete sačuvati svaki glas na izborima”.
Puno je ekoloških aktivista i organizatora protesta protiv litijuma privođeno u prethodnom periodu na informativne razgovore u policiju, te se postavilo opravdano pitanje približava li se Srbija vremenu s kraja devedesetih kada je to takođe bio slučaj, pretkraj vladavine Slobodana Miloševića.
Aleksić napominje da je u Srbiji sve izokrenuto naopačke jer bivaju zastrašeni ljudi koji se bore da sačuvaju svoju zemlju, dok oni drugi koji, kako kaže, zaslužuju stvarnu kaznu ne dolaze pod udar zakona.
“Pitam se šta radi pravosuđe kada ljudi bliski vlasti divljaju meklarenima i ferarijima? Ili u slučaju ‘Banjska’, gde je nekoliko ljudi poginulo, a Milan Radoičić je sam priznao da je bio organizator? Ili u slučaju ‘Jovanjica’ i izbornih krađa? Spava. To jest, štiti počinioce krivičnih dela i samim tim u svemu saučestvuje, a sa druge strane se zastrašuju ljudi koji se bore da sačuvaju našu zemlju. Sve je izokrenuto jer nije uspostavljen institucionalni sistem sposoban da se odupre pritiscima”, zaključuje Miki Aleksić.
Simptom/M. M.