U mračnim “hodnicima moći” Teherana, ubistvo vođe Hamasa Ismaila Hanije krajem jula – za koje se veruje da ga je izvršio Izrael – narušilo je krhku političku ravnotežu.
Tajming ove eskalacije u dugogodišnjem sukobu između Irana i Izraela nije mogao biti gori, jer se tek položeni predsednik Masud Pezeškijan još navikao na svoju ulogu kada mu je ova geopolitička vatrena lopta bačena u krilo.
Za iranskog vrhovnog vođu ajatolaha Alija Hamneija, ubistvo vođe palestinske grupe bilo je više od provokacije, to je bio egzistencijalni izazov.
Eksplozija u kojoj je ubijen Hanija, za koju je Iran verovao da je bila raketa lansirana unutar njegovih granica, bila je kršenje suvereniteta koje je razbesnelo Teheran i stavilo Hamneijevu fetvu iz 2003. koja zabranjuje proizvodnju, upotrebu i skladištenje nuklearnog oružja pod pojačanu kontrolu.
Strateške implikacije
Debata na visokom nivou o tome da li je Hamneijeva fetva o nuklearnom oružju služila iranskim strateškim prioritetima već je nastavljena pre ubistva Hanijeha, rekao je visoki iranski zvaničnik koji je razgovarao sa Al Džazirom pod uslovom da ostane anoniman.
Hamnei je vodio Iran kroz globalne promene od kraja Hladnog rata do porasta unipolarnosti Sjedinjenih Država i sukoba u Avganistanu, Iraku i Siriji – i kroz tešku istoriju iranskog nuklearnog sporazuma sa svetskim silama.
Sada, sa 85 godina, on treba da obezbedi budućnost Islamske republike, kritičnu tačku koja zahteva više od manevara u „sivoj zoni“ – prostoru između rata i mira koji Iran tradicionalno koristi za vršenje pritiska na svoje protivnike.
Do sada se nuklearna politika Irana fokusirala na njegovo pravo da poseduje miroljubivu nuklearnu tehnologiju, Hamneijevu fetvu po tom pitanju i da postoji u zoni bez nuklearnog oružja, rekao je za Al Džaziru zvaničnik koji je želeo da ostane anoniman.
„U širem smislu, iranska nuklearna politika još uvek ne spada u kategoriju nuklearne dvosmislenosti kao Izrael“, rekao je zvaničnik, misleći na odbijanje Izraela da otkrije koje nuklearne sposobnosti ima.
Međutim, primedba izraelskog premijera Benjamina Netanjahua u UN-u prošlog septembra i izraelskog ministra koji se zalaže da se Gaza izjednači sa nuklearnim oružjem, Iran je shvatio kao pretnju, što je navelo Iran da ponovo razmisli o svojoj strategiji.
Jednostrano povlačenje SAD iz nuklearnog sporazuma je još jedan razlog da Iran ponovo kalibrira svoj pristup, dodaju oni, objašnjavajući da je Iran ušao u nuklearne pregovore nadajući se da će sankcije toj zemlji biti ukinute u zamenu za ograničenja njegovog nuklearnog programa.
Iran je morao da se suoči sa politikom maksimalnog pritiska SAD, a da nije mogao ništa da uradi
„Iranski odgovor mora…kazniti agresora za njegov teroristički čin i narušavanje nacionalnog suvereniteta Irana [kao i] ojačati sposobnosti Irana za odvraćanje da izazove duboko žaljenje u izraelskom režimu, čime će služiti kao sredstvo odvraćanja“, rekao je ambasador UN Iravani.
„Štaviše“, dodao je on, „odgovor Irana mora biti pažljivo kalibrisan kako bi se izbegao svaki mogući negativan uticaj koji bi mogao da utiče na budući prekid vatre [u Gazi].“
To je potencijalno nemoguća ravnoteža za postizanje.
Simptom/Aljazeera