Veliki planovi Evrope za ponovno naoružavanje — i uloga EU u Ukrajini — pretvaraju se u političku glavobolju koja deli italijansku premijerku Đorđu Meloni dok se bori da održi svoju desničarsku koalicionu vladu na okupu.
Kao lider ekonomije broj 3 u EU, Meloni, posvećeni transatlantičar, upadljivo ne prihvata još više retorike Francuske i Nemačke da je došlo vreme Evrope da izgradi globalne teške vojske i da zameni Ameriku kao glavnog garanta bezbednosti Ukrajine protiv Rusije.
Delom, Melonina opreznost po pitanju ponovnog naoružavanja Evrope odražava njeno iskreno uverenje da Rim ne bi trebalo da pravi binarni izbor u pogledu stavljanja na stranu EU protiv predsednika SAD Donalda Trampa.
Ali u igri je i značajna domaća politička računica. Na Meloninom desnom krilu, zamenik premijera Mateo Salvini nastoji da oživi svoje političko bogatstvo igrajući se na rašireni skepticizam birača u pogledu velike mirovne uloge u Ukrajini (samo 6 odsto Italijana smatra da je to dobra ideja, pokazuju ankete), kao i na široku zabrinutost zbog efekta povećane vojne potrošnje na finansije Italije. Meloni ne želi da bude viđen kao povučen ka ratnoj zoni zbog ambicija Pariza i Berlina.
Izazov premijerke je da njena koalicija mora da uravnoteži interese krajnje desničarske stranke Liga Salvinija, poštovaoca Trampa i ruskog predsednika Vladimira Putina, sa interesima drugog velikog partnera, partije desnog centra Forca Italija, njenog drugog zamenika Antonija Tajanija, koji je daleko proevropski orijentisan i čak je javno podržao evropsku vojsku.
Dok je Melonina vlada neobično stabilna po italijanskim standardima, ona mora da obuzda sparing između Salvinija i Tajanija orijentisanog na EU. Njih dvojica su se sukobili oko ideje o evropskoj vojsci, a Salvini se čak podsmevao da takvu silu nikada ne bi trebalo da predvodi „ludak” kao francuski predsednik Emanuel Makron, piše Politiko.
Ovi politički napori se najviše uočavaju u Meloninoj promenljivoj retorici poslednjih nedelja. Ona je umanjila svoju prethodnu uverenost da će Ukrajina ostvariti pobedu, izazvala je ozbiljne sumnje u planove EU da se ponovo naoruža i polila hladnom vodom izglede da će evropske zemlje to učiniti same bez vatrene moći SAD.
“Mislim da nisam koristila reč ‘pobeda’ u odnosu na rat u Ukrajini,” rekla je Meloni italijanskom parlamentu prošlog meseca, što je u suprotnosti sa njenim ranijim stavom.
Ona je nastavila da osuđuje jedan od osnivačkih tekstova Evropske unije i da „detinjastu” lažnu dihotomiju između Evrope i Brisela, i nastavila da gura kontroverznu ideju prema kojoj bi garancije NATO-a bile proširene na Ukrajinu, a da se ta zemlja ne pridruži alijansi.
Simptom/Politiko