Popularnost grupe „Riblja čorba“ zasnivala se na provokativnim društveno-orijentisanim numerama, a Bora je postao jedan od najkontroverznijih muzičara u Jugoslaviji.
Nakon izdavanja albuma Koza nostra 1990. godine, Đorđević je bio optužen zbog „vređanja radničke klase Jugoslavije“, ali su optužbe odbačene.
Bio je član Gradskog odbora DSS-a u Beogradu, a posle političkih promena u Srbiji, jedno vreme je bio na poziciji savetnika ministra kulture u Vladi Srbije. Posle godinu dana, daje ostavku.
Iz braka sa Draganom Đorđević, ima sina Borisa. Po drugi put se 2009. godine oženio Aleksandrom koju je upoznao na turneji u SAD, ali su se razveli posle četiri godine braka.
Bora Đorđević je dobitnik nagrade Akademije Ivo Andrić za knjigu poezije Pusto ostrvo. Orden Karađorđeve zvezde prvog stepena uručen mu je 15. frebruara 2021. Počasni je građanin Čačka od 2022. godine.
Učestvovao je na Beogradskom proleću, Hit paradi, Beogradskom saboru.
Među bezvremenskim albumima „Riblje čorbe“ čiji je Bora bio osnivač, zajedno sa Mišom Aleksićem, Ratkom Kojićem i Miroslavom Milatovićem, su Kost u grlu, Mrtva priroda, Istina, Ujed za dušu, Labudova pesma, Trilogija…
Ostaće Bora upamćen po samo njemu svojstvenom izvođenju numera: Lutka sa naslovne strane, Dobro jutro, Kad padne noć, Ostani đubre do kraja, Dva dinara druže, Kad sam bio mlad, Kad hodaš, Pogledaj dom svoj, anđele, Al Kapone, Avionu slomiću ti krila, Hoću, majko hoću, Jedino moje, Ljubav ovde više ne stanuje…