Slana voda i siromašno zemljište sprečavaju većinu njih da daje useve, ali njegove povremene male žetve pomažu da prehrani svoju porodicu na mestu gde je čak i najosnovnije sastojke nemoguće pronaći i gde je česta potraga za hranom.
Mosab ima više sreće od većine u Gazi – njegova porodica može sebi da priušti hranu, za razliku od mnogih drugih civila.
Pre rata, živeli su u velikoj dvospratnoj kući u južnom gradu Rafi, gde su on i njegova braća i sestre imali svako svoju sobu. Mosab je bio student inženjerstva i takođe je vodio YouTube kanal za igre.
Sada, Mosab živi u prostranom kampu al-Mavasi na Mediteranu, spavajući u šatorima sa osam članova porodice: roditeljima, troje braće i sestara, bakom i dva rođaka, čije su uže porodice, kako kaže, ubijene u izraelskim napadima.
Sada koristi svoje naloge na društvenim mrežama da dokumentuje svoj život u ratnoj zoni.
Hrana je stalno na umu ljudi. „Ponekad smo želeli pre smrt nego da nastavimo da živimo u ovim uslovima, uvek razmišljajući o hrani i vodi“, kaže on.
Izrael ne dozvoljava međunarodnim novinarima slobodan pristup Gazi, ali je Mosab podelio sa BBC-jem niz video snimaka, glasovnih beleški i fotografija snimljenih tokom jednog dana prošlog meseca, koji otkrivaju borbu njega i drugih da pronađu hranu, vodu i gorivo za kuvanje.
Tražio je sastojke za pravljenje mudžadare – popularnog arapskog jela napravljenog od sočiva, pirinča, crnog luka, a ponekad i belog luka.
Gazu je opustošila glad i neuhranjenost, a telo za bezbednost hrane koje podržavaju Ujedinjene nacije potvrdilo je glad u gradu prvi put u avgustu. Samo tokom tog meseca, bilo je 185 smrtnih slučajeva kao posledica neuhranjenosti, prema podacima ministarstva zdravlja kojim upravlja Hamas.
Humanitarne agencije, visoki zvaničnici UN, vlada Velike Britanije i drugi kažu da su glad i izgladnjivanje u Gazi rezultat akcija Izraela. Premijer Benjamin Netanjahu je više puta negirao da postoji glad i rekao da je, tamo gde ima gladi, krivica humanitarnih agencija i Hamasa.
Svakog dana, Mosab ide na ulične pijace. Njegova porodica ga šalje jer je najbolji cenkar, kaže on.
Uprkos jednostavnim sastojcima, mudžadara je sada rezervisana za srednju klasu, kaže on
Dok oni sa pristupom gotovini mogu da kupuju na pijacama, drugi u Mosabovom kampu se potpuno oslanjaju na pomoć. Ujedinjene nacije kažu da je više od 2.000 ljudi ubijeno oko mesta za pomoć i konvoja poslednjih meseci. U avgustu su saopštili da je većinu ubistava izvršila izraelska vojska. Izrael to poriče.
„Baš juče, naš komšija je povređen [u izraelskoj vojnoj vatri], a drugi komšija je takođe povređen – jedan od njih je primio dva metka“, kaže Mosab.
On se oseća krivim što drugi oko njega nemaju drugog izbora nego da odu na mesta za pomoć i kaže da je u „stalnom strahu“ da će se relativno privilegovana situacija njegove porodice pogoršati.
Deo hrane koja se prodaje na pijaci dolazi iz kamiona za pomoć – ukradu je bande i prodaju prodavcima.
„U stvarnosti, ovde u Gazi, živimo od rada lopova.“
Litar ulja u ovim okolnostima je 13 dolara a kilogram šećera 44 dolara.
Mosab
Zalihe su ograničene, neke su trule, a nedostatak dostupnih proizvoda dramatično je podigao cene, čineći čak i osnovne namirnice nepristupačnim za mnoge, kaže on.
Dva sata hoda po vrelini kako bi pronašao i cenkao se oko sastojaka. Osnovne namirnice poput crnog luka, za koje zna da će podići raspoloženje njegove porodice, luksuz su u Gazi.
Jedan češanj belog luka košta ga 2 funte (3 dolara) – oko 10 puta više nego što je njegova porodica plaćala za pakovanje od četiri cele glavice.
Simptom/BBC