U razgovoru za portal “Simptom” Nikolićeva ukazuje na mnogobrojna, od Beograda, kršenja dobrosusedskih odnosa jer se Crna Gora, kako kaže, nikad i nigde nije umešala u izborni proces u Srbiji, onako kako se to, po njenim rečima, činilo u obratnom smeru, te s tim u vezi izdvaja primere Nikšića (2021) i Budve (2024).

Privatna arhiva
Takođe, dotakla se i nekih aktuelnih tema, podgoričkih izbora na jesen i osvrta na dobijanje IBAR-a.
“To je i sam Vučić priznao, vjerovatno mu se omaklo, kada je nakon lokalnih izbora u Budvi gostovao na jednoj srpskoj televiziji i, upitan da prokomentariše rezultate rekao jedno prosto ‘Rešićemo’. On je predsjednik Republike Srbije, Budva je opština u državi Crnoj Gori. Ako se zaista ne miješa u političke procese kako tvrdi, kako onda misli da rješava dogovore oko vršenja vlasti u gradu u drugoj državi?” upitala je naša sagovornica, uz napomenu da nije sve tako “otvoreno i transparentno” kao, kako navodi, u slučaju Budve, ukazujući i na brojne druge primere kada su mediji u Crnoj Gori pisali “o ljudima koji su njegovi ‘izaslanici’ za različite prilike, poput Marka Parezanovića (BIA), zaduženog za ‘finu ruku’ političkih dešavanja, usmjeravanja kampanje, podjelu zadataka ovdašnjim partijama vlasti”…
Nikolićeva stavlja u negativan okvir i primer kada je Srbija donirala Crnoj Gori licencu za softver za platni promet, kada su ugovor potpisali ministri finansija u dvema vladama, Siniša Mali i Aleksandar Damjanović.
“Ta ‘donacija’ u praksi znači da Republika Srbija, s obzirom na to da je softver izrađen tamo i da je Srbija njegov vlasnik, može imati uvid u svaki cent koji cirkuliše u Crnoj Gori i na osnovu toga kreirati svoje ekonomske politike u pravcu koji može negativno uticati ili čak uništiti malu crnogorsku ekonomiju. Ne vjerujem da je Siniša Mali, jedan od najbližih Vučićevih saradnika, ikad išta nekome donirao tek da bi pomogao, sklonija sam uvjerenju da to radi sa debelim interesom”, ističe Nikolićeva uz poruku: “Vučićev cilj je jasan – pokoriti građansku Crnu Goru, stvoriti Republiku Srpsku sa izlazom na more, pretvoriti je u ekonomsku zavisnicu od Srbije, zaokružiti ‘srpski svet’ i držati ‘svoje podanike’ na vlasti što duže i po svaku cijenu”.
Na pitanje kako joj se čini napredak Crne Gore prema EU nakon nedavno dobijenog IBAR-a, i u uslovima kada se čini da je Crna Gora nepobitno prva sledeća članica EU, možda već 2026, odgovara da je dobijanje IBAR-a “važan, ali ipak tek tehnički korak”, kao i da “suštinske reforme tek predstoje”.
“Podsjetiću da je Crna Gora nakon promjene vlasti 2020. godine imala gotovo trogodišnju stagnaciju u pregovorima sa EU, pa je IBAR stigao praktično tako što je EU ‘gurala’ crnogorsku vlast da dostigne cilj. Taj korak je bio potreban i samoj Uniji kao geopolitički potez u borbi protiv širenja ruskog uticaja, pod čijim se pritiskom Crna Gora već godinama guši. S obzirom na to dokle je Crna Gora ranije stigla u pregovorima i da je u međuvremenu postala punopravna članica NATO, bila je za EU idealan kandidat da pokaže volju za daljim proširenjem i ohrabri ostale države kandidatkinje. Bilo bi lijepo slaviti za dvije godine i članstvo u EU, ali se plašim da zbog političke nestabilnosti u kojoj živimo već četiri godine, stalnih izbora i rekonstrukcija izvršne vlasti koja upravlja pregovorima, to nije najrealniji rok”, kaže Nikolićeva.
Crnu Goru čekaju novi izbori na jesen, u Glavnom gradu, Podgorici, 29. septembra, usled nemogućnosti funkcionisanja tamošnje vladajuće većine, tačnije ponajviše zbog neraščišćenih odnosa u nekad jedinstvenom “Pokretu Evropa sad!” (PES).
Upitana vidi li izbore u Glavnom gradu kao priliku da se dodatno proveri/ospori legitimitet vladajućoj većini na državnom nivou, naša sagovornica kaže:
“Bilo bi dobro da se na podgoričkim izborima sve partije konačno okušaju same, a ne u dvije, tri… pet kolona, pa da sljedeći korak bude prekid pozivanja na tzv. ‘tridesetoavgustovsku većinu’, jer su već prošle četiri godine od pada DPS-a i besmisleno je više pominjati tadašnju većinu, koja je i sama pretrpjela nekoliko transformacija. Ako obratite pažnju, primijetićete da se kampanje vladajućih partija zasnivaju na nerealnim populističkim obećanjima o hiljadama eura koje će građani dobijati praktično za ništa, kao i na mantri ‘Da se ne vrati DPS’, bez ikakvog političkog vizionarstva”, navodi ona, ističući da je oboje užasno pogrešno: populistička obećanja se, dodaje, vrlo brzo sudare sa surovom realnošću, a DPS pokazuje ozbiljnu političku žilavost uprkos gubitku svih poluga vlasti.
Nikolićeva podseća da i rezultati izbora i neka istraživanja javnog mnjenja urađena nedavno (u neke obrise uvid imao i portal “Simptom” nakon razgovora sa političkim istraživačem Đorđem Vukadinovićem) pokazuju da njihov rejting ne samo da je očuvan, već raste, čemu, kako kaže, ne doprinosi samo njihovo reformisanje, “već u značajnoj mjeri i ponašanje partija koje čine parlamentarnu većinu”.
“Podgorički izbori će determinisati i buduće parlamentarne izbore, oni su oduvijek najvažniji za političku sliku Crne Gore, jer u Glavnom gradu živi jedna trećina ukupnog broja glasača. Moj je lični stav da je Milojko Spajić propustio šansu da nakon prošlih parlamentarnih izbora formira stabilnu proevropsku većinu sa DPS-om i partijama manje brojnih naroda, koja je mogla da traje pune četiri godine, bez bojazni da bi neko od njih mogao da ugrozi evropski put države”, smatra sagovornica.
Na kraju zaključuje da je u situaciji u kojoj se trenutno nalazi Crna Gora, sa partijama u vlasti koje su, kako kaže, makar programski, na potpuno suprotnim polovima političkog spektra, “izvesna jedino stalna politička nestabilnost, borba za funkcije i, samim tim, usporavanje svih procesa koji vode ka prosperitetu države”.
Simptom/M. M.