Lompar je na internet kanalu “Glas javnosti”, kontekstualizujući temu mogućeg naftnog embarga i američkih sankcija NIS-u, naveo da se čini da se režim pokušava isterati načistac i da ga ne bi začudilo da krajnja konsekvenca bude “konačni otklon od Rusije”, a u nekoj daljoj instanci i “učlanjenje u NATO, po crnogorskom modelu”.
U tom smislu, napravio je komparaciju sa Titovim vremenom i tadašnjim geopolitičkim okolnostima.
“Titov (Josip Broz, doživotni predsednik Jugoslavije) manevar podrazumevao je okretanje leđa Rusima (tada Sovjetskom Savezu) i Varšavskom ugovoru, a da to dobro naplati na Zapadu, koji je to plaćao beskamatnim kreditima, poklonima itd., jer naprosto tada su bile takve okolnosti i Zapad je imao interes da Tita i Jugoslaviju odmakne od SSSR-a. U Varšavskom ugovoru tada su bile i Bugarska, Rumunija, Mađarska…
“Za razliku od Tita, danas nisu previše voljni da vam to plate jer to i ne moraju, Bugarska, Rumunija i Mađarska su već u NATO-u i praktično je Zapad zaokružio sve svoje pozicije ovde. Mogu da plate tako što će reći, otprilike, ‘dobro, ostaješ na vlasti’ – a to je uostalom i jedino što Vučića interesuje”, objašnjava Lompar.

Foto: video
Prema njegovim rečima, dalji koraci bi mogli biti vođeni po tzv. crnogorskom modelu.
“Znači, ulazi se u NATO, moguće i bez referenduma. Srbija je, ne treba ispustiti iz vida, tu važna jer se preko nje rešava položaj Srba u BiH kao i status Republike Srpske. To bi otprilike značilo ‘svi u NATO'”, napominje Lompar.
Osvrćući se na domaći aspekt, on je kazao da režim odlikuje jak oblik autoritarizma i da se vlada pre svega medijski, gde su ključne poluge mediji i novac, a sila, kako navodi, tek segmentarno i relativno, tj. uklapajući se u režimsku propagandu.
“Zato i tolika histerija i napadi na dve televizije (N1 i Nova S) koje su u suštini regionalnog dometa. Ti kontrolišeš osam-devet, ko zna koliko televizija, i smetaju ti ove dve!? To je jedan veoma negativan autoritarni režim”, ukazao je profesor.
Lompar je, uz rezervu da on još uvek u ovom trenutku ne vidi toliko izvesnim kraj ove vlasti, istakao da ga ne bi iznenadilo da u jednom momentu krenu pregovori u pravcu “mirnog, postepenog silaska” ovdašnjeg predsednika, uz pomoć stranog faktora, takođe poput crnogorskog modela, dok su, kako kaže, ako se ispostavi da je unutrašnji bunt tolike snage da ne može da se zaustavi ili ograniči, te ukoliko društvena pobuna dovede do pada režima, i druge mogućnosti i opcije u izgledu.
“Sve je i dalje neizvesno. Ishod pobune i krize u zemlji je neizvestan”, zaključio je Lompar.
Simptom/M. M.