U ekskluzivnom razgovoru , vođenom na nedavno završenom 77. Kanskom festivalu, Kasel govori o svojoj trećoj uspešnoj saradnji sa kultnim kanadskim autorom Dejvidom Kronenbergom otelotvorenoj delimično autobiografskim filmom „Pokrov” („The Shrouds”, za prikazivanje u Srbiji obezbedio ga je „MegaCom Films-MCF), u kojem se njegov lik poznatog i cenjenog biznismena Karša nosi sa tugom zbog gubitka supruge na neuobičajen način. Karš će izumeti i lansirati GraveTech – tehnologiju koja omogućava živima da se povežu sa svojim preminulima u njihovim grobovima…
Kronenbergov film nas podseća i na to da ne možemo da živimo večno, da li osećate strah od toga?
Strah da ću ostariti, strah da ću umreti, da neće više biti druženja? Da, naravno, prestravljen sam! Ali, šta nam je činiti, uvek kažem da je to tako i da tu ne možemo ništa. Od svoje 28. godine sam svestan da mogu otići za pet minuta. Tako ja vidim život. Svestan sam da me smrt čeka, ali o njoj ne razmišljam previše i to mi nije najvažnije. Volim da snimam filmove i stvarno volim sve što se dešava u akciji, a uhvatiti ostalo nije moja šolja čaja. Radim, igram igru jer je to moj posao. Kao glumac ne gledam mnogo filmova, moj život je definitivno više u stvarnosti nego u fikciji. I imam teoriju da su važni filmovi oni koje gledate pre nego što zaista počnete da živite svoj život. Kao odrasloj osobi film mora da bude stvarno dobar da bi me impresionirao. Svakodnevni život odraslih važniji je i ispunjeniji od filmova.
Kakve ste vrste razgovora vodili sa Dejvidom Kronenbergom pre snimanja filma?
-Nismo mnogo razgovarali pre samog snimanja. Rekao mi je da je lik u filmu zasnovan na njemu samom, a da sam mu ja poslužio kao model. Dakle, postojala je ta intrigantna stvar da ću stvarno da ga igram iako to nije bilo bukvalno ono što je on želeo da uradim. Nije želeo da ga imitiram, već više da budem neka vrsta avatara ili filmska verzija Dejvidovog lika. Dali su mi nekoliko nagoveštaja stvari koje su bile uključene u ovu priču, mislim tu na Kronenbergov gubitak supruge Kerolin Kronenber koja mu je bila veliki oslonac, ali on sam o tome nije pričao. Kao reditelj on zaista želi da ga iznenadite. On ne želi da radi probe, on pretpostavlja da ćeš se pojaviti na snimanju i samo uraditi ono što on ima na umu. I to je ono što radimo.
Da li vam je objašnjavao zašto je želeo da snimi ovaj film?
Dejvid ne objašnjava filmove. Prvo što sam ga pitao bilo je: „Zašto ja nemam pojma kako ću ovo da odigram?” Bukvalno mi je odgovorio: „Zato i želim da prihvatiš ulogu jer nemaš pojma kako da je odigraš.” Dao mi je datum početka snimanja, mnogo slobode i puno samopouzdanja. I onda me je samo posmatrao.
Nemoguće je ne pomisliti da u filmu ne ličite na njega?
-Iskreno, imam plave oči. Imam prilično veliki nos, možda i veći od njegovog. Uvek pričamo o magiji filma i o tome kako vas reditelj postavi i na koji način vas gleda, onako kako vas snima. Ima nešto iznad reči. To je taj osećaj magije. Zaspao sam na kauču u pauzi snimanja i moj trener engleskog jezika me je probudio misleći da budi Dejvida. Posle je i Dajan Kruger rekla da na snimanju Kronenberg i ja izgledamo kao otac i sin. I on sam bi ponekad izgovorio kako gledajući mene vidi sebe u ogledalu i to nam je ponekad bilo smešno. Veoma je lako raditi sa njim. I to znam vrlo dobro jer smo zajedno već snimali i „Opasan metod” i „Istočna obećanja”.
Izvor Politika