“Traže od nas da izađemo iz preterane apstrakcije u koju se često sklonimo kada politiku svedemo na igru moći, na matematičku kalkulaciju ili topografiju ili da zauzmemo komandne pozicije i kada demokratiju transformišemo u hladan priručnik pravila koja regulišu ovu igru koju previše ,greškom smatraju da pripada nekom drugom. Istina je da pretvarajući se da smo samo gledaoci, a ne učesnici (tj. mogući protagonisti napretka za opšte dobro), pasivnim posmatranjem sa strane, na kraju se ponašamo kao Pontije Pilat. “Pranje ruku” na kraju pogoršava i krizu politike i demokratije i, konačno, naše sudbine, kaže se u uvodniku „L’Osservatore Romano“.
Odgovor pape Franje je drugačiji: konkretan je i u vremenima krize. On ne govori apstraktnim šemama, već nas podstiče da ispitamo svoju ličnu i kolektivnu savest, i kao pojedinci i kao narod.
Ako se politika i demokratija ne tiču samo jednih (drugih: onih koji glasaju, onih koji vladaju, onih koji se protive, onih koji miluju, onih koji izlaze na ulice); ako se tiču svakog od nas, naših života, naših izbora, a ne samo u trenutku kada glasamo, ako je sve međusobno povezano, koju igru igramo?
Papina pitanja su upućena nama i vraćaju nas na zemlju
“Poput dobročinstva, čija je politika – kako papa ponavlja, citirajući svoje prethodnike – najviši oblik. Oni usvajaju paradigmu koju samo kratkovidost našeg vremena ne smatra političkom. To je paradigma ljubavi, koja zahteva učešće, koja uključuje sve, i „ne zadovoljava se lečenjem simptoma, već nastoji da se pozabavi osnovnim uzrocima. To je oblik dobročinstva koji omogućava politici da se podigne na svoje odgovornosti i pomeri se dalje od polarizacije“.
Kakvo mesto ima dobročinstvo – ljubav prema drugima – u našem političkom rasuđivanju?
“Milosrđe “– kako papa podvlači – je konkretno. To je inkluzivno, piše L’Osservatore Romano.“Bog nas zna po imenu. Poziva nas da preuzmemo ličnu odgovornost na putu ka humanijem razvoju. Uključuje nas u izgradnju alternative moralnoj atrofiji dinamike odbacivanja. To je jedini pravi protivotrov za rak koji nagriza politiku i demokratiju, koji se hrani mržnjom i ravnodušnošću. Na svakom od nas je da politiku, koja nam je svima potrebna, ne svodi na zbir brojeva, procenata, na „praznu kutiju“ koju treba popuniti.Na svakom od nas je da vratimo nadu, proročanstvo budućnosti koju ćemo graditi zajedno, svi zajedno, i lepotu deljenja projekata i priča u tkanju opšteg dobra”, navodi se.
Politika – rekao nam je Papa – je „učešće koje brine o svemu.” To je razmišljanje o sebi kao o jednom narodu, a ne samo o svom klanu, porodici, svojim prijateljima”.
Participacija je odgovornost, populizam, pak, poništava odgovornost, koja je individualna, u nerazgovjetnosti mase.
“Mislite velike misli, zasučite rukave da zajedno uradite velike stvari: to je zadatak katolika u politici”, kaže sveti otac.
Stojimo na zemlji ali uz velike ideale
“Pozvani smo da budemo idealisti sa velikim osećajem za realnost i granice, svesni da možemo da menjamo stvarnost, korak po korak na putu koji je uvek pred nama. Ne pogrešivši put sa tačkom dolaska i posedovanja, kako je govorio otac Primo Macolari”, pise L’Osservatore Romano.
VATICANNEWS.VA