Raseljena tokom većeg dela 16-mesečnog rata, Tambora se vratila u svoju kuću. Ali to je i dalje frustrirajuća školjka života, kaže ona: Nema tekuće vode, struje, toplote ili usluga, niti alata za čišćenje ruševina oko njih.
Skoro 600.000 Palestinaca preplavilo se nazad u severnu Gazu pod sada već mesec dana starim prekidom vatre u Gazi, prema Ujedinjenim nacijama.
Nakon početnog olakšanja i radosti što su se vratili svojim domovima — čak i ako su oštećeni ili uništeni — sada se suočavaju sa realnošću da žive u olupini u doglednoj budućnosti.
„Neki ljudi žele da se rat nikada nije završio, misleći da bi bilo bolje da budu ubijeni“, rekao je Tambora. „Ne znam šta ćemo dugoročno raditi. Moj mozak je prestao da planira budućnost.”
Šestonedeljni prekid vatre ističe u subotu i neizvesno je šta će se dalje dogoditi. Postoje napori da se produži zatišje dok se pregovara o sledećoj fazi. Ako bi se ponovo razbuktale borbe, oni koji su se vratili na sever mogli bi se ponovo naći usred nje.
Veliki posao obnove nema načina da počne
Prošlonedeljni izveštaj Svetske banke, UN i Evropske unije procenjuje da će koštati oko 53 milijarde dolara obnova Gaze nakon što su čitava naselja desetkovana izraelskim bombardovanjem i ofanzivama protiv militanata Hamasa. U ovom trenutku, gotovo da nema kapaciteta ili sredstava za početak značajne obnove.
Prioritet je učiniti Gazu odmah pogodnom za život. Početkom februara, Hamas je zapretio da će obustaviti oslobađanje talaca ukoliko se ne dozvoli više šatora i privremenih skloništa u Gazi. Zatim je preokrenuo i ubrzao oslobađanje talaca nakon što je Izrael pristao da pusti mobilne kuće i građevinsku opremu.
Humanitarne agencije su pojačale usluge, postavljajući besplatne kuhinje i stanice za isporuku vode, i distribuirajući šatore i cerade stotinama hiljada širom Gaze, prema UN.
Predsednik Donald Tramp je pojačao pritisak pozivajući da se celokupno stanovništvo Gaze trajno ukloni kako bi SAD mogle da preuzmu teritoriju i da je preurede za druge. Odbijajući predlog, Palestinci kažu da žele pomoć da se sami obnove.
Opština grada Gaze počela je da popravlja neke vodove i raščišćava ruševine sa ulica, rekao je portparol Asem Alnabih. Ali nedostaje mu teška oprema. Samo nekoliko od 40 buldožera i pet kipera još uvek radi, rekao je on. Gaza je puna više od 50 miliona tona ruševina za koje bi bilo potrebno 100 kamiona koji rade punim kapacitetom tokom 15 godina da ih raščiste, procenjuju UN.
Porodice se trude da žive iz dana u dan
Tamborina kuća u severnom gradu Beit Lahija uništena je u vazdušnom napadu početkom rata, pa su ona i njena porodica živeli u obližnjoj indonežanskoj bolnici, gde je radila kao medicinska sestra.
Nakon prekida vatre, vratili su se u jedinu sobu u njenoj kući koja je bila polu-netaknuta. Plafon je delimično urušen, zidovi su napukli; preživeli frižider i sudoper su beskorisni bez vode ili struje. Slažu svoje čaršave i ćebad u ćošak.
Tambora je rekla da njen 12-godišnji sin dva puta dnevno vuče teške kontejnere sa vodom iz distributivnih stanica. Moraju da pronađu i ogrev za kuvanje. Priliv pomoći znači da ima hrane na pijacama i da su cene pale, ali je i dalje skupa, rekla je ona.
Pošto je indonežanska bolnica previše oštećena da bi funkcionisala, Tambora svaki dan hoda sat vremena da bi radio u bolnici Kamal Advan. Ona puni svoje i muževljeve telefone pomoću bolničkog generatora.
Mnogi Tamborini rođaci su se vratili i nisu našli ništa od svojih domova, pa žive u šatorima na ili pored ruševina koje zimi odnesu vetrovi ili poplave tokom kiše, rekla je ona.
Asma Dvaima i njena porodica vratili su se u grad Gazu, ali su morali da iznajme stan jer je njihov dom u naselju Tel al-Hava uništen. Tek nekoliko nedelja nakon povratka otišla je da poseti njihovu četvorospratnicu, sada gomilu spljoštene i spaljene olupine.
„Nisam mogao da dođem jer sam se plašio. U mislima sam imao sliku svoje kuće – njene lepote i topline. … Plašio sam se da se suočim sa ovom istinom”, rekao je 25-godišnji zubar. “Oni ne uništavaju samo kamen, oni uništavaju nas i naš identitet.”
Njena porodica je morala da obnovi kuću jednom ranije, kada je bila sravnjena sa zemljom vazdušnim udarima tokom runde borbi između Izraela i Hamasa 2014. godine, rekla je ona. Za sada nemaju sredstava za obnovu.
„Moramo da uklonimo ruševine jer želimo da izvučemo odeću i neke od naših stvari“, rekla je ona. „Potrebna nam je teška oprema … Nema cigle ili drugog građevinskog alata i, ako je dostupno, izuzetno je skupo.
Tes Ingram, portparolka UNICEF-a koja je posetila severnu Gazu od prekida vatre, rekla je da porodice koje je upoznala „tuguju za životima koje su nekada živeli dok počinju da se obnavljaju“.
Njihov očaj, rekla je, „postaje sve intenzivniji“.
Huda Skaik, 20-godišnja studentkinja, deli sobu sa svoja tri brata i sestre i roditeljima u kući svoje bake i dede u gradu Gaza. To je napredak u odnosu na život u šatorskim kampovima u centralnoj Gazi gde su bili raseljeni tokom većeg dela rata, rekla je ona. Tamo su morali da žive među strancima, a šator im je odnela kiša. Ovde bar imaju zidove i sa porodicom su, rekla je.
Simptom/AP