Krajnje je vreme da se “očistimo” od navale pogrešnih upotreba reči, kao i da se iste vrate na svoje mesto. Za opisivanje određenih pojava ili osoba, ovakvi izrazi daju suprotno značenje i često su, upravo uvredljivi.
Nekoliko najzastupljenijih primera:
Za pametnu osobu sve više se koristi reč d u b i o z a n, što bi u pravom značenju moglo da se prevede kao površan, “plitak” ili čak glup.
Za ostvarenu uspešnu ili na bilo koji način kvalitetnu a skromnu i nenametljivu osobu, često
ćete čuti reč p r i z e m n a, što je surovo pogrešno, uvredljivo.
Za lepu građevinu, dobar film, komad odeće, nečiji dobar nastup i sl. koristi se reč italijanskog porekla,
b r u t a l n o, što bi u direktnom značenju, bila suprotnost od namere opisa.
Isto je i sa rečju u ž a s n o, koja se koristi za opis količine nekog dobrog utiska.
Za hrabre majke, naročito samohrane i majke bolesne dece, u poslednje vreme se često kaže
M a j k a H r a b r o s t, što je i dokaz nepročitanog dela Bertolda Brehta i pravog značenja ovog opisa, umesto samo drugačije formulisanog, npr.hrabra majka i preusmeravanja sa simbolike pomenutog dela.
Reč u t o p i j a, odavno se “primila” da bi opisala propast države i društva, a značenje joj je upravo suprotno.
U tom novijem jezičkom sistemu imamo i starih, još neispravljenih pogrešnih izgovaranja nekih reči, kojima bi se u svakom momentu na čelo mogla staviti čuvena “sumljam” za nameru odrednice za sumnju.
Simptom/M.P.