Petak, 05. decembar 2025.
potražite Simptom...

Sa nestalima i Kolumbija nestaje: Kao koalicija, bivši neprijatelji sada traže voljene i sanjaju o miru

Foto: video screenshot
Društvo Svet 5. februar 2025. 12:09
Podeli:

KALI, Kolumbija  — Gustavo Arbelaez se s vremena na vreme suočava sa ljudima čije su gubitke izazvale Revolucionarne oružane snage Kolumbije (FARC), moćna gerilska grupa kojoj je bio deo tokom petodecenijskog oružanog sukoba u Kolumbiji.

Suze u očima, žrtve prozivaju svoje voljene i prekorevaju ga: Imali su snove, a sada ih nema.

„Nikada nisam požalio što sam bio član gerile“, rekao je Arbelaez, koji je potpisao mirovni pakt sa vladom zajedno sa 13.600 boraca FARC-a 2016. „Ali sada vidim da smo mi koji smo se borili u ratu u našoj zemlji izgubili iz vida šta život znači“.

„Ali sada vidim da smo mi koji smo se borili u ratu u našoj zemlji izgubili iz vida šta život znači.
Gustavo Arbelaez
U borbama između levičarskih gerilaca, desničarskih paravojnih formacija, narko-bosova i vladinih snaga poginulo je više od 450.000 ljudi, a 124.000 je nestalo. Ove brojke su u rangu sa drugim sukobima u Latinskoj Americi, gde su hiljade nestale pod sličnim okolnostima.

Doris Tejada, levo, i Dario Morales zagrljeni dok poziraju za portret u Bogoti, Kolumbija, utorak, 5. novembra 2024. Par je rekao da je njihov sin nestao 2007. blizu granice s Venecuelanom i postao „lažno pozitivan“, civil koji je namerno registrovan kao vojni pobunjenik i ubijen od strane pobunjenika.

Međutim, u Kolumbiji se desila neobična stvar. U cilju da zaleče dugotrajne rane i izgrade nove puteve ka pomirenju, desetine bivših pobunjenika, zvaničnika, forenzičkih antropologa i verskih vođa sada rade rame uz rame u pronalaženju nestale svoje zemlje.

Mir koji razdvaja

Pakt iz 2016. doneo je tadašnjem predsedniku Huanu Manuelu Santosu Nobelovu nagradu za mir, ali ni on ni njegovi naslednici nisu se u potpunosti pozabavili endemskim nasiljem, raseljavanjem i nejednakošću – pitanjima koja su pomogla da izazove sukob u Kolumbiji 1960-ih.

Otkako je stupio na dužnost 2022. godine, pobunjenik koji je postao predsednik, koji je položio zakletvu kao prvi levičarski lider zemlje, Gustavo Petro, ​​zalagao se za „potpuni mir“. Njegov cilj je da demobiliše sve pobunjenike i bande za trgovinu drogom, ali čak i kada je primirje sprovedeno, pregovori sa preostalom kolumbijskom gerilskom grupom, Oslobodilačkom nacionalnom armijom (ELN), su u krizi, a nasilje je eskaliralo. Istovremeno, FARC-ove grupe i krijumčarske mafije nastavljaju da utiču na zemlju.

„Mirovni sporazum nije samo pitanje odlaganja oružja“, rekao je sveštenik Arturo Arijeta, koji nadgleda inicijative za ljudska prava u Palmiri, gradu na jugozapadu Kolumbije gde su u toku napori da se ekshumiraju neidentifikovani ostaci na groblju kojim upravlja crkva.

„Postoji kašnjenje u implementaciji sporazuma, nedovoljno je finansiran i, iako određeni mehanizmi funkcionišu, potrebno je više akcija“, dodao je on.

Mirovni pakt je uspostavio tri ključne institucije za traganje: Komisiju za istinu; Specijalna jurisdikcija za mir, koja podstiče prestupnike da priznaju svoje zločine i podnesu radnje za restituciju u zamenu za neizdržavanje zatvorske kazne;

Rodrigo Londonjo, najviši vođa pobunjeničke grupe demobilisanih Revolucionarnih oružanih snaga Kolumbije (FARC), govori tokom događaja u sećanju na Hosea de La Paz Vanegasa, člana gerile poznatog kao Kristijan Perez koji je nestao i čiji su ostaci kasnije pronađeni, kako sede u malom kovčegu iza, u Kaliju, Kolumbija, 24. oktobra, 24. Fotografija/Huan Bautista Dijaz)
Rodrigo Londonjo, najviši vođa pobunjeničke grupe demobilisanih Revolucionarnih oružanih snaga Kolumbije (FARC), govori tokom događaja koji seća Hozea de La Paz Vanegasa, člana gerile poznatog kao Kristijan Perez koji je nestao i čiji su ostaci kasnije pronađeni, u malom kovčegu. (AP Photo/Huan Bautista Diaz)

Morales je nestao blizu granice sa Venecuelom, gde je otputovao iz susednog grada Bogote da bi zaradio novac prodajom odeće. Tejada je kasnije saznao da je postao „lažan“, jedan od 6.402 civila koje je vojska ubila i namerno registrovala kao pobunjenike tokom sukoba.

Zvaničnici su se izvinili za ubistva, a neki umešani vojnici su osuđeni na zatvorske kazne, ali mnogi i dalje nerado priznaju da je vojska počinila ratne zločine jednako teške kao i one koje su izvršili pobunjenici.

 

Arbelaez se pridružio FARC-u 1980-ih u Valle del Cauca, regionu koji je bio veoma pogođen tokom sukoba. Prema njegovim rečima, kao univerzitetskom rukovodiocu mu je život bio ugrožen, pa je odabrao put oružja.

“Niko od nas nije odlučio, od malih nogu, da postane vođe paravojnih formacija, pobunjenici, dileri droge ili da vodi organizaciju ubica“, rekao je on. „Određene okolnosti su nas navele da prihvatimo te odluke i niko ne poseduje istinu, tako da još uvek pokušavamo da shvatimo šta nas je navelo da postanemo deo sukoba koji nas je naterao da se ubijamo”.

Vladine snage i ilegalne grupe bile su odgovorne za masakre, prisilno regrutovanje i nestanke. Prema Komisiji za istinu, paravojne grupe počinile su 45 odsto ubistava, dok su gerilci — većinom FARC — izvršili 27 odsto, a vladine snage 12 odsto.

Među njegovim obavezama prema mirovnom sporazumu, Arbelaez i kolege bivši pobunjenici FARC-a su podelili informacije koje su od koristi naporima u potrazi. Takođe radi sa Corporacion Reencuentros, organizacijom koju predvodi 140 bivših članova FARC-a koji traže nestale Kolumbijce širom teritorije.

 

Među nestalima su i pobunjenici koji su poginuli u borbama i koje su njihovi drugovi sahranili u planinama, tako da ih vojska nije pokazivala kao trofeje.

„Kada su javne snage uzele naše ljude, naše duše su bile raskomadane“, rekao je Arbelaez. “Dakle, sami smo nestali.”

S obzirom na podele koje mirovni proces rasplamsava, neki su odbacili potragu za bivšim pobunjenicima.

Prema Komisiji za istinu, članovi FARC-a bili su odgovorni za 24% nestanaka tokom sukoba, a žrtve su okrivile pobunjenike za nanošenje široko rasprostranjenog bola kroz napade i otmice koje su finansirale njihove operacije.

Sve do kraja 2024. godine, jedinica za pretragu je pronašla živog 31 nestalog Kolumbijca i vratila 354 posmrtna ostatka.

Njeno osoblje je saopštilo da tela mogu biti zakopana na složenim lokacijama: grobljima, deponijama, pećima za krematorijum i rekama sa jakim tokom. S obzirom na geografiju Kolumbije i udaljenost u kojoj se sukob razvijao, timovi putuju do 8 sati mazgama kroz lutajuće puteve da bi došli do zanimljivih mesta.

Bez obzira na to, rekao je forenzički antropolog Huan Karlos Benavides u nedavno objavljenom dokumentarcu koji detaljno opisuje kako jedinica funkcioniše, da je sve vredno toga. „Pronalaženje tela može značiti da je jedna osoba manje nestala u Kolumbiji, ali to je mir cele porodice.

Simptom/AP

 

Autorski tekstovi Simptoma podležu pravilima o navođenju izvora; tekst se može uz gorepomenuto u celini ili delovima preuzimati.
0 Komentara
Inline Feedbacks
View all comments
Copyright 2024