Nadgrobni spomenici postali su utočišta i sedišta, stolovi za porodice poput porodice Maise Brikah, koja je pet meseci živela sa svojom decom na prašnjavom, suncem pregrejanom groblju u južnom gradu Kan Junisu. Ovde se sklonilo oko 30 porodica.
Noć je druga priča.
„Kada sunce zađe, deca se uplaše i ne žele da idu, a ja imam nekoliko dece, četvoro male“, rekla je Brikah. „Plaše se da izađu zbog pasa noću i mrtvih.“
Velika većina stanovništva Gaze, preko 2 miliona ljudi, raseljena je tokom dvogodišnjeg rata Hamasa i Izraela. Sa prekidom vatre koji je počeo 10. oktobra, neki su se vratili u ono što je ostalo od njihovih domova. Drugi su i dalje nagurani u pojasu preostale teritorije koju izraelske snage ne kontrolišu.
“Ovde i na drugim grobljima u Gazi, postoji život među mrtvima. Molitveni tepih visi na konopcu. Dete u invalidskim kolicima gura bokal vode između grobova. Dim se diže iz vatre za kuvanje” svedočenja su ljudi sa lica mesta.
Jedan od Brikinih “najbližih komšija” je Ahmad Abu Said, koji je umro 1991. godine u 18. godini, prema natpisu na njegovom nadgrobnom spomeniku koji počinje stihovima iz Kurana. Postoji nelagodnost, osećaj nepoštovanja, zbog postavljanja kampa ovde.
Ali nema mnogo izbora. Brikah je rekla da je kuća njene porodice na drugom mestu u Kan Junisu uništena. Za sada nema povratka. Izraelske snage okupiraju njihovo naselje.
Drugi stanovnici ovog groblja dolaze sa severa Gaze. Često su daleko od zemlje gde su sahranjeni njihovi voljeni.
Mohamed Šmah je rekao da ovde živi već tri meseca i da je i njegova kuća uništena.
„Odrastao sam čovek, ali se i dalje plašim grobova noću. Krijem se u svom šatoru“, rekao je, smešteni na polomljenom nadgrobnom spomeniku i žmirkajući na suncu. Kaže da je imao samo 200 šekela (oko 60 dolara) kod sebe kada ga je prijatelj poveo da pomogne porodici i da ih dovede na groblje.
Nedostatak novca za smeštaj na drugim mestima je jedan od razloga zašto porodice žive među grobovima, rekla je Hanan Šmah, Mohamedova supruga. Pažljivo je prala sudove u posudi sa sapunom veličine kalupa za pitu, čuvajući dragocenu vodu.
„Naravno, život na groblju je pun straha i briga, a pored stresa koji doživljavamo, ne spava se“, rekla je.
Nema garancije bezbednosti, čak ni među mrtvima. Izraelske snage su bombardovale groblja tokom rata, prema podacima Ujedinjenih nacija i drugih posmatrača. Izrael je optužio Hamas da koristi neka groblja kao sklonište i tvrdio je da mesta gube svoju zaštitu kada se koriste u vojne svrhe.
Tokom rata, tela u Gazi su sahranjivana gde god je to bilo moguće, uključujući i dvorišta bolnica. Prema običaju, palestinske porodice se sahranjuju blizu voljenih. Borbe su to u velikoj meri poremetile.
Simptom/AP