Novopečeni dvadesetšestogodišnji pobožni katolik ubijen je samo tri meseca nakon početka posla carinika – koji je prihvatio sa svojim uobičajenim žarom, odbijajući da bude podmićen.
Suprotstavio se ljudima koji su želeli da prokrijumčare pirinač iz susedne Ruande koji se pokvario i mogao bi biti otrovan ako bi se pojeo. Niko nikada nije uhapšen zbog njegovog ubistva.
Otac Frančesko Tedeski, čovek koji se zalagao za Kositija da postane katolički svetac, rekao je za BBC da je njegovo ubistvo u „mafijaškom stilu“ trebalo da posluži kao upozorenje svima ostalima koji se suprotstave korupciji – u delu sveta gde oružje ima tendenciju da prevlada nad vladavinom prava.
Goma je glavni grad provincije Severni Kivu, koja je bogata poželjnim mineralima – poput onih koji napajaju mobilne telefone – i obiluje pobunjeničkim i milicijskim grupama.
Ali otac Tedeski veruje da je upozorenje potpuno propalo zbog Kositijevog nasleđa ljubavi i pravde, rekavši da ljubaznost koju je pokazao tokom svog kratkog života živi i danas.
Njegovi postupci, na mestu gde je korupcija norma, bili su vođeni njegovom verom.
To ga je učinilo dovoljno jakim da odoli ponovljenim ponudama krijumčara.
Prema katoličkoj zajednici Sant’Eđidio čiji je bio član – Kositiju je prvo ponuđeno 1.000 dolara (750 funti), zatim 2.000 dolara „pa čak i više“, ali je stalno govorio ne.
„Dobijao je telefonske pozive i pritisak, čak i od javnih vlasti, da zažmuri na to i uzme svoju naknadu kao što su svi uvek radili“, saopštila je zajednica Sant’Eđidio.
Prošle godine, Katolička crkva ga je proglasila mučenikom – jedan od koraka ka svetosti – jer je smatrala da je njegova smrt rezultat njegove nevoljnosti da žrtvuje svoje hrišćanske vrednosti za novac.
U katoličkoj tradiciji, svetac služi kao uzor hrišćanskog života i smatra se herojem vere zbog svojih izuzetnih hrabrih postupaka.
Kositi je od tada beatifikovan – na ceremoniji u Rimu prošlog meseca – što znači da će, kada mu se pripiše jedno čudo, postati svetac.
Do sada je ovo bio izuzetno brz put, jer kanonizacija – proces ka svetosti – ponekad može trajati decenijama ili vekovima – mada se to ubrzava ako Crkva odluči da je neko umro zbog svoje vere.
Rođen u Gomi 1981. godine, Kositi je bio najstariji od troje braće i sestara i osam polubraće, prema biografiji koju je napisao Sant’Eđidio, u kojoj je opisan kao poreklo iz „imućne porodice“. Njegov otac je bio bankarski službenik, a majka granična policajka.
„Floribert Bvana Čui je bio inteligentno i elokventno dete od rođenja. Bio je pristojan dečak koji je poštovao nas, svoje roditelje. Videla sam svetlu budućnost u njemu. Očekivala sam da će biti dečak koji će se oženiti, imati ženu i decu“, rekla je njegova majka Gertruda Kamara Ntaviha za Radio Okapi, koji sponzorišu UN, prošlog meseca, pre nego što je otputovala u Rim na beatifikaciju svog sina – kojoj su prisustvovala i Kositijeva dva mlađa brata.
Uprkos izazovima života u istočnom DR Kongu, Kositi je uvek bio radoznao u vezi sa svetom, dobro je učio u školi i nastavio je da studira pravo na univerzitetu.
Tokom studija prisustvovao je regionalnoj studentskoj konferenciji u Ruandi 2001. godine, koja je promenila tok njegovog života.
Jedan italijanski sveštenik održao je govor na skupu koji je okupio ljude da razgovaraju o načinima pronalaženja i života u miru u nemirnom regionu Velikih jezera.
Govorio je u ime zajednice Sant’Eđidio, pokreta laika i sveštenstva, posvećenog socijalnoj službi – i sveštenik je ohrabrivao studente da prihvate pastirsku misiju.
Otac Tedeski je jedva završio govor u auditorijumu u zelenom univerzitetskom gradu Butareu na jugu Ruande kada mu je Kositi prišao.
Kositi je preuzeo svoju misiju – a posebno su se njegovi napori usmerili na pomoć deci sa ulice, rekao je otac Tedeski.
Region oko Gome je poznat po decenijama sukoba i trenutno je u centru pobune u kojoj je moćna pobunjenička grupa preuzela grad i delove teritorije oko njega.
Kositi, „veoma pogođen“ sudbinom dece zahvaćene uzastopnim traumama, osnovao je jednu od „Škola mira“ Svetog Eđidija – koje nude hranu i drugu pomoć kako bi se deca obrazovala.
Danas je Škola mira u Gomi nazvana u njegovu čast i postala je prava škola.
Ali početkom 2000-ih, mladi student je često finansijski pomagao deci sa ulice sa školarinama ili hranom – ili im je pomagao da postanu samostalni u gradu u kome se skoro svi bore.
„Ono što me je pogodilo“, rekao je otac Tedeski, „jeste kako je Floribert bio neko ko je veoma ozbiljno shvatao živote drugih i, što je još važnije, postavljao je sebi mnogo pitanja kako bi razumeo gde su koreni siromaštva – nesreće ljudi.
„Voleo je da priča, da se suočava sa ovim problemima.“
Kositijev domet je prevazišao granice DR Konga. U Kigaliju, glavnom gradu Ruande, oko 100 km istočno od Gome, seća ga se i Bernard Musana Segatagara, član Svetog Eđidija.
„Promena Afrike i izgradnja mira bio je naš zajednički san dok smo posmatrali rastuću mrežu prijateljstva. Mislim da je život u regionu napetosti učinio naše prijateljstvo još posebnijim“, rekao je za BBC.
Nakon što je diplomirao 2006. godine, Kositi je počeo obuku za carinika u glavnom gradu Kinšasi, pre nego što je u aprilu 2007. preuzeo visoku poziciju na granici između Ruande i DR Konga.
Spor oko pirinča uključivao je pošiljku od oko četiri ili pet tona – koju je testirao jer je bio zabrinut za njenu bezbednost, a zatim je naredio da se uništi.
„U početku je to navelo krijumčare da pokušaju da ga podmite, a kasnije da mu prete. A Floribert je uvek odbijao“, rekao je otac Tedeski.
„Odbio je na osnovu svojih hrišćanskih principa. U jednom trenutku je pitao lekarku – monahinju koja je radila u Gomi, koja mu je bila prijateljica – da li bi zaista mogao da razume opasnosti koje bi ovaj pirinač predstavljao za civilno stanovništvo.
„I to ga je navelo na razmišljanje: ‘Dakle, ja kao hrišćanin, ne mogu ni da prihvatim novac niti da ovi ljudi rizikuju da umru zbog ove otrovane hrane samo zbog korupcije.’“
Simptom/BBC