Drugu grupu lako je pogrešno proceniti. Ono što spolja izgleda kao nedostatak posvećenosti često je zapravo suprotno. A to je spremnost da se odluka nastavi preispitivati čak i nakon što je doneta, umesto da se slepo držimo izbora koji je napravila neka ranija, manje informisana verzija nas samih. Istraživanja kognitivnih sposobnosti dosledno ukazuju u tom pravcu: osobine koje se povezuju sa inteligencijom manje se odnose na to da ulažemo više truda, a više na sposobnost da prepoznamo kada neki plan više nije vredan uloženog truda.
Evo dve navike koje spolja deluju kao nepouzdanost, a koje, češće nego što ljudi pretpostavljaju, zapravo ukazuju na suprotno.
Navika 1: Odustajanje od planova na koje su već pristali
Društveno prihvaćeno pravilo nalaže da je „da“ zaista „da“. Kada se nešto jednom nađe u kalendaru, odlazite umorni, preopterećeni i potajno se nadajući da će se sve otkazati. Prema tom shvatanju, pouzdanost znači da se prema ranije datim obećanjima odnosite kao prema obavezujućim, bez obzira na to šta se u međuvremenu promenilo.
Ljudi sa izraženom kognitivnom kontrolom skloni su da na „da“ gledaju drugačije: kao na procenu buduće situacije, a ne kao na ugovor. Kada su pristali na četvrtak, oni su zapravo predviđali kako će taj četvrtak izgledati iako taj dan još nije došao. Ali onda se rok pomeri, nedelja postane napornija nego što su očekivali ili se pojavi nešto važnije i hitnije.
U takvom slučaju, odustajanje nije znak lošeg karaktera, već ažuriranje procene na osnovu novih okolnosti.
Psiholozi ovo proučavaju pod pojmom odustajanja od cilja, a studija iz 2025, objavljena u časopisu Nature Human Behaviour, dodatno potvrđuje ovaj obrazac. Reč je o sintezi 235 studija i više od 1.400 pokazatelja efekata. Ona donosi i jednu važnu nijansu: odustajanje od cilja koji je zapeo u mestu pouzdano smanjuje stres i anksioznost koji nastaju zbog upornog ulaganja napora, ali se pravi pozitivan efekat na blagostanje javlja naročito kod ljudi koji naprave sledeći korak i tu energiju preusmere na nešto novo.
Ovde postoji i dimenzija autonomije. Teorija samoodređenja jedan od najuticajnijih i najdugovečnijih okvira u istraživanju motivacije polazi od toga da kvalitet onoga što ljudi rade u velikoj meri zavisi od toga da li osećaju da su to sami izabrali, a ne da su na to obavezani. Osoba koja dolazi negde isključivo iz osećaja dužnosti fizički je prisutna, ali je mentalno odsutna. Iskreno odustajanje često je zapravo obzirnija opcija, iako se osobi kojoj ste otkazali to retko tako čini.
Navika 2: Ostavljanje stvari nedovršenim bez osećaja krivice
Drugu naviku je teže braniti za večerom. Neko počne da uči novi jezik, svira novi instrument, pokrene dodatni posao ili piše rukopis a onda, negde na polovini, jednostavno stane. Bez drame. Jednostavno je naučio ono što je želeo da nauči i nastavio dalje.
Konvencionalna mudrost ovo naziva problemom sa disciplinom. I ponekad to zaista jeste slučaj
Ali kognitivni naučnici opisuju drugačiji mehanizam: odnos između istraživanja i iskorišćavanja poznatih opcija stalnu procenu da li nastaviti da ulažemo u ono što već poznajemo ili krenuti u potragu za nečim boljim.
Istraživanje novih mogućnosti zahteva mnogo energije i spolja može izgledati kao nedostatak fokusa. Ali to je ujedno i jedini način da nove informacije uđu u sistem. Ljudi sa izraženom radoznalošću imaju tendenciju da istražuju širi spektar mogućnosti. Istraživači to nazivaju izraženom potrebom za kognitivnim angažovanjem osobinom koja je prvi put definisana u studiji objavljenoj 1982. u časopisu Journal of Personality and Social Psychology, kao sklonost ka iskrenom uživanju u mentalno zahtevnom razmišljanju.
Ovakvo istraživanje novih mogućnosti ima svoju cenu: što više različitih oblasti istražujete, to više stvari ostaje nedovršeno
Odustajanje takođe zahteva ignorisanje jedne od najpouzdanije dokumentovanih pristrasnosti u bihejvioralnoj nauci. Efekat nepovratnih troškova (sunk cost effect) opisuje našu tendenciju da nastavimo da ulažemo u nešto samo zato što smo u to već mnogo uložili, čak i kada su očekivani budući rezultati slabi. Ovaj obrazac je dobro dokumentovan kada je reč o novcu, a studija iz 2023. godine, objavljena u časopisu International Review of Social Psychology, pokazala je da se isti princip odnosi i na vreme, iako nešto manje dosledno.
A nedovršeno ne znači uvek i napušteno. Prethodno registrovana studija iz 2025. godine, objavljena u časopisu Scientific Reports, pokazala je da udaljavanje od problema može poboljšati konačno rešenje, naročito kada se tokom pauze umu ostavi sloboda da luta, umesto da se odmaramo ili nastavimo svesno da razmišljamo o problemu.
Dakle, deo onoga što spolja izgleda kao odustajanje zapravo je samo odmor.
Šta je zajedničko ovim navikama
Obe navike proizlaze iz iste sposobnosti: spremnosti da preispitamo i promenimo odluku kada se promene okolnosti ili pojave novi dokazi, čak i kada se ti dokazi odnose samo na nas same.
To je važno pažljivo naglasiti, jer se suprotan obrazac često pogrešno smatra vrlinom. Osoba koja se drži svakog obećanja bez obzira na okolnosti nije nužno pouzdanija možda samo nije sposobna da prilagodi svoje odluke novim okolnostima. Kruto istrajavanje i promišljeno istrajavanje spolja izgledaju isto, sve do trenutka kada postane očigledno da je promena pravca bila bolji izbor.
Ništa od ovoga ne znači da je nepouzdanost generalno poželjna. Ove navike mogu se opravdati kada su praćene pravovremenom i iskrenom komunikacijom i kada zbog njih drugi ljudi ne moraju da snose posledice. Otkazati večeru u 18:55, kada je zakazana za 19:00, nije promišljeno odustajanje to je neodgovorno ponašanje prema tuđem vremenu.
Simptom/Forbes