Ova izložba je višestruki poduhvat. Logistički, jer je kuća na svojih šest Rembranta i dva Hogstratena dobila još pedeset ključnih dela iz Amsterdama, Haga, Pariza, Londona, Madrida ili Njujorka.
Statusno, jer se Rembrantova platna nerado pozajmljuju. Teorijsko-tehnički, jer uzima fokus na tromp-lei efekate u njihovom opusu, na iluziju i prevaru. Godine 1642. je Rembrant u Amsterdamsku radionicu uzeo za učenika dvadeset godina mlađeg Hogstratena. Rad u toj privatnoj akademiji učenik je opisao u traktatu Inleiding in de Schilderkonst – Uvod u slikarstvo.
„Ta knjiga je dragoceni dokumenat. Iz nje se saznaje da u Rembrantovom radu nije bilo ničeg slučajnog, opisuju se eksperimenti sa svetlom i bojom za varanje čula. Obojica su bili umetnici-istraživači. Ako neko misli da je video dovoljno Rembranta, odgovoriću da ga još nikada nije video na ovaj način, kao optičkog mađioničara. Rembrant nije majstor isključivo tamnih tonova. I njegova najdublja braon, natopljena je bojama”, rekla je Sabine Hsag, direktorka Muzeja.
Preko Karavađa i Rubensa, Rembrant je primer za italijanske uticaje. Hogstraten, koji je za razliku od njega zaista putovao, živeo u Rimu, Beču i Londonu, ostao je lokalno holandski.

Rembrant , Luvr
Zvezde izložbe su Rembrantovi autoportreti, Saskijini portreti u kostimima, žene koje su pre tri i po veka stajale na prozoru ili se naginjale iz kreveta.
Ali, ko jednom uđe u magiju Hogstratena iz Dordrehta, teško će se odvojiti od Brivenbord-a, ploča na koje se kače objekti za uživanje i dugo sećanje.
„Na početku karijere je Hogstraten stilski stajao blizu učitelju, ali je brzo krenuo drugim putem. Iluzionizam je Hogstraten savladao od Rembranta, koji je bio majstor za optičke prevare u prostorima male dubine. Na ovoj izložbi se precizno prati emulatio – emulacio, proces u kome učenik kreativno kopira i nadilazi učitelja. To je u isto vreme takmičenje, poštovanje i oproštaj od majstora”, izjavila je Sabine Penot, kustos za holandsku i flamansku umetnost.

Samuel Van Hoogstraten, Papuče, Luvr
Na jednoj od najsenzualnijih slika severnog baroka, koja je na pozajmici od Luvra, Hogstraten pokazuje samo prazni enterijer, ali tu su papučice, znak da je vlasnica u nekoj od soba, tu su ključevi, znak da je skinut pojas nevinosti. Slika na zidu je citat Gerarda ter Borha sa scenom iz bordela.
Simptom/RTS