Anđelković u razgovoru za portal “Simptom” nema dileme da će tekući antivladini protesti kao “iskaz pobune protiv sistema sveopšte nepravde” nastaviti da traju budući da, kako smatra, srž pobune proizlazi “iz onoga što je vlast po sebi – kriminalna, koruptivna, nasilnička i antidemokratska”, ali da bi dobili na novoj energiji, on predlaže u određenom obliku njihovu transformaciju i veći stepen saradnje sveopozicionih faktora: studenata, aktivističkih grupa i opozicije.

Foto: Trg Slavija, X nalog I. Ivanović
“Trenutno je posredi momenat da se vlast održava, pre svega jer je sistem sile sluša, te tako nasiljem i bajonetima uspeva da opstaje i da ne posrće u onoj meri u kojoj bi to pobunjeni deo društva želeo. Režim je interesno povezan, mnogi njegovi pripadnici znaju da će sutra odgovarati i svim silama će nastojati da se održe. U takvim okolnostima jasno je da će protesti ići krivudavom putanjom, cikcak, čas slabijim čas jačim intenzitetom. Međutim, nesumnjivo će biti nastavljeni što dugoročno slabi vlast”, procenjuje Anđelković ali i zapaža da bi “proces rušenja vlasti” trebalo ubrzati, da se, kako smatra, ne bi dogodilo da sa slabljenjem vlasti drastično oslabi i zemlja.

Foto: Simptom, 15. mart, protest/arhiva
U tom kontekstu, prema njegovom mišljenju, potrebno je da se pokaže mudrost na strani građansko-studentskog, tj. sveopozicionog otpora, i da odgovor pobunjenog dela društva bude u formi “šireg društvenog sporazuma”.
Smatra i da kohezija u prvom redu studenata i opozicije jeste nešto krajnje prirodno i logično, napominjući da “to jedinstvo ruši Vučića”.
“Potrebna je jedna vrsta brzog dogovora opoziciono-građansko-studentskog, da se stvori jedinstven blok. Jedinstven blok je opasan po Vučića, a svaka podela njemu ide u prilog. Da bismo došli do jedinstvenog bloka svi bi trebalo da budu tolerantni, sa punom spremnošću da prepoznaju i uvaže i tuđe interese”, ističe Anđelković.
Na pitanje vidi li mogućnost da protesti ishode raspisivanje prevremenih izbora u roku pre onog koji se pominje u krugovima vlasti (proleće ili zima 2026), analitičar kaže da je “društvo sposobno da natera vlast na takvu vrstu kompromisa”, ali sugeriše formiranje (pomenutog) širokog fronta koji bi predvodio procese što je pre moguće.
“To više ne može da bude isključivo studentski front. Širi transparentni dogovor je od presudne važnosti za budućnost protesta, da se izlože programska načela, da se tačno zna ko stoji na čelu, jer je do sada koncept poverenja bez vidljivije transparentnosti (u studentskom protestu) dao početne rezultate, međutim sad vidimo da smo došli do tačke kad to više nije moguće”, objašnjava on.

Foto: X mreža/Vidovdan, Trg Slavija
Sagovornik “Simptoma”, iako prepoznati evroskeptik, procenjuje da Evropa i svet sa sve više pažnje reaguju na ono što se dešava u Srbiji, te da vlast, kako kaže, “uviđa da nije dovoljno da se bori samo protiv većine građana unutar zemlje, već i da evropsko i svetsko javno mnjenje ubedi da je legitimna, ali joj to sve teže polazi za rukom”.
“Srbija se nalazi na evropskom putu i praktično u dvorištu Evropske unije. Većina ekonomskih transakcija odvija se između Srbije i zemalja članica EU i većina pomoći i donacija dolazi upravo iz EU. Brisel ima snažne poluge uticaja i mogućnosti da adekvatno pritisne vlast zbog poslednjih poteza i raširene represije prema studentima i građanima”, naveo je Anđelković, dok upitan kako bi potencijalno (u nekim medijima spekulisano) “zamrzavanje statusa” vladajuće Srpske napredne stranke unutar Evropske narodne partije (EPP-a) moglo da utiče i(li) odredi dalja dešavanja, kaže “to bi, u gorepomenutom kontekstu, svakako bio odličan početak”.
Simptom/M. M.