Podsetimo, granata koja je pala na fudbalsko igralište na Golanskoj visoravni (okupiranoj od Izraela 1967) ubila je 12 osoba, među kojima su deca, a Izrael i njegovi saveznici za napad su optužili libanski Hezbolah; prethodnog dana Izrael je gađao vazdušnim napadom školu u centralnoj Gazi kada je došlo do pogibije najmanje 30, uz preko 100 ranjenih osoba te se smatralo da je napad na Golanskoj visoravni odmazda Hezbolaha za prethodnu smrt Palestinaca u Pojasu Gaze. Hezbolah je negirao učešće i svaku odgovornost za napad na Golansku visoravan.
Eskalacija situacije na bliskoistočnom ratištu bila je povod i za razmenu optužbi na relaciji Turska – Izrael, kada je najpre šef turske države Redžep Tajip Erdogan praktično zapretio Izraelu vojnom intervencijom da bi dobio oštar odgovor šefa izraelske diplomatije:
“Kao što smo ušli u Nagorno-Karabah, kao što smo ušli u Libiju, i sa njima ćemo učiniti isto”, rekao je Erdogan na jednoj priredbi svoje vladajuće partije AKP u Rizeu na Crnom moru, prenosi Dojče vele, da bi ministar inostranih poslova Izraela Izrael Kac kazao da “Erdogan nastavlja tamo gde je stao Sadam Husein i preti napadom na Izrael. Neka se samo seti šta se tamo dešavalo i kako je Sadam završio”, objavljeno je na njegovom Iks nalogu.
Janković napominje da bi novi korak na bliskoistočnom žarištu, koji je još uvek nepoznanica u smislu mogućnosti za njegovo zadržavanje u okvirima Izraela i Libana, nekada Judeje i Hanana, predstavljao “kopneni ulaz izraelske vojske u Liban”.
U tom slučaju, kaže, i Iran je već nagovestio da bi se neposrednije uključio u sukob.
“To bi se verovatno odnosilo na napad na američke baze u Iraku i Siriji, a pritisak javnog mnjenja u Turskoj u pravcu intervencije bi verovatno porastao. Osim toga, na čisto vojnom planu, glavna prepreka upadu izraelske kopnene vojske na jug Libana predstavljaju procene o žrtvama koje bi jevrejska armija imala. Hezbolah je danas jači nego 2006, a ima i višegodišnje ratno iskustvo u Siriji”, navodi naš sagovornik.
Na pitanje koliko dešavanja na Bliskom istoku determinišu kretanja na svetskoj mapi, i kako bi na to trebalo da se reaguje na evropskom kontinentu, Janković odgovara da “Evropska unija nema samostalnost u spoljnopolitičkom delovanju, posebno u oblasti Bliskog istoka”.
Kaže da je za našu zemlju u kontekstu sukoba na Bliskom istoku najpoželjnije nesvrstavanje protiv onih koji nisu priznali nezavisnost južne srpske pokrajine.
“Za Srbiju je najbolje da se ne svrstava protiv zemalja koje nisu priznale Kosovo i Metohiju, a koje predstavljaju rastuće privrede sveta koje mogu apsorbovati naše proizvode u eventualno proizvodno orijentisanoj srpskoj ekonomiji”, napominje Janković, dodajući da sve izraženije kinesko angažovanje povodom izraelskog napada na Gazu i ponovnog stavljanja pitanja statusa Palestine na diplomatski sto, ukazuje da je ovaj deo sveta “važan front u svetskom sukobu, sa potencijalom da se dodatno raširi”.
Simptom/M. M.