Tradicionalno, ovaj proces prati poznati obrazac: Evropska komisija predlaže nacrt budžeta, Savet pregovara iza zatvorenih vrata, a zatim, u završnoj fazi, Parlament se poziva da da ili uskrati saglasnost. To je niz poslova koji je dugo stavljao Parlament u slabu poziciju pred skoro završenim dogovorom — ali ne i ovog puta.
U pauzi od prethodnih iteracija, ovog puta Parlament je intervenisao rano i uspeo da obezbedi ustupke.
Nakon početnog predloga Komisije, Parlament je bio u mogućnosti da se potvrdi na samom početku procesa VFO kroz zajedničko pismo predsednika svojih glavnih političkih grupa, izražavajući jasna institucionalna očekivanja, finansijske prioritete i političke uslove.
Komisija je ponudila poboljšanja u vezi sa ulogom regionalnih vlasti u sprovođenju poljoprivrednih i kohezionih programa i prihvatila je poboljšanu ulogu Parlamenta u praćenju izvršenja Višegodišnjeg finansijskog okvira.
Kao što je prethodno napomenuto u ovoj publikaciji, neobično rano uključivanje Parlamenta moglo je uticati na okvir pre nego što je Savet započeo pregovore – značajan odmak od presedana koji bi trebalo posmatrati kao strateški dobitak za parlamentarnu demokratiju na evropskom nivou.
To je potez koji pokazuje da Parlament može uticati na ukupni pravac upravljanja EU kada deluje strateški i kohezivno. To sugeriše da parlamentarna nadležnost u budžetskim poslovima nije samo pravna formalnost već alat koji može oblikovati politiku. I što je još važnije, to je institucionalna pobeda za koju bi Parlament trebalo da preuzme zasluge.
Međutim, važno je napomenuti da mnogi u Parlamentu i dalje smatraju ove promene nedovoljnim.
Kako su istakle grupe Socijalista i demokrata, Zelenih i Obnovi Evrope, iako ova rana intervencija pokazuje da Parlament može uticati na proces Višegodišnjeg finansijskog okvira, suština ovih izmena ne rešava druga strukturna pitanja u vezi sa veličinom budžeta, dugoročnim strateškim prioritetima ili transparentnošću upravljanja.
Odlučujuća faza tek predstoji, a centralni pregovori se neće odvijati između Parlamenta i Komisije, već između Parlamenta i Saveta.
Savet, koji predstavlja zemlje članice, tradicionalno ima jači stav — posebno kada je potrebna jednoglasnost.
Simptom/Politiko