Posebno u većim gradovima gde su cene hrane, komunalnih i zdravstvenih usluga veće nego u manjim. Zbog toga mnogi penzioneri pažljivo planiraju svoje troškove.
Neki od njih da bi ih smanjili pribegavaju i preseljenju, odnosno prodaju veći stan u kome žive i kupuju manji u nadi da će im deo novca ostati, a dugoročnije uštedeti. A kakve nekretnine traže, odnosno mogu da kupe?
Deo penzionera koji raspolaže većim primanjima ili ušteđevinom i dalje ostaje u većim centrima, gde su im dostupnije zdravstvene ustanove i druge važne usluge.
Ipak, oni koji imaju neku ušteđevinu odluče se za kupovinu kuće u unutrašnjosti Srbije, ili da se vrate u svoje rodno mesto.
Imajući u vidu primanja i standard penzionera i profil kupca nekretnina, razlikuje se značajno od mlađih generacija. Pre svega, zato što su kreditno ograničeni.
Samim tim retko se i odlučuju na kupovinu nekretnine, a i kada reše da se pozabave stambenim pitanjem uglavnom je reč o restrukturiranju imovine, kažu sagovornici Forbes Srbija.
Penzioneri najčešće prodaju veći stan i kupe manji
„Najčešći slučaj je zamena većeg stana manjim, odnosno prodaja ili ustupanje većeg porodičnog stana odrasloj deci, uz kupovinu manjeg stana u istom ili susednom naselju“, kaže Aleksandra Mihajlović sa portala 4zida.rs.
Navodi da se kod jednog dela kupaca starijih od 65 godina primećuje da ne žele da menjaju sredinu.
Najčešće kupuju manje nekretnine u istom delu grada u kom su živeli poslednjih decenija. Na to se odlučuju jer se teško odriču svega na šta su navikli.
„Bitno im je da su im u blizini domovi zdravlja, pijaca, zatim prodavnice, apoteke…“, dodaje Mihajlović.
Garsonjere ili jednosobni stanovi
Što se tiče tipova nekretnina koje penzioneri biraju, dominiraju manji stanovi. Najčešće kupuju garsonjere, jednosobne i jednoiposobne stanove od 45 do 50 m2. Broj sprata i da li zgrada ima lift im je važno, a nekad i odlučujući faktori, dodaje ona.
Potom slede kuće ili vikendice, posebno u prigradskim opštinama Beograda. Raspituju se i za Zlatibor i Kopaonik. Sporadično i na Fruškoj gori, u Slankamenu, Banji Koviljači, Vrnjačkoj Banji, Sokobanji.
Kuće u manjim mestima biraju pretežno oni koji iz tih mesta potiču pa se tamo u starosti i presele.
Niži troškovi života, mirnije okruženje
Kada se odluče da kupe kuću u manjim mestima razlozi su pre svega praktične prirode. Najpre niži troškovi života, mirnije okruženje i povoljnije cene u odnosu na veće gradove.
Prema podacima sa sajta 4zida, u njihovim pretragama i upitima dominiraju nekretnine koje su odmah useljive, bez dodatnih ulaganja.
Kada je reč o budžetu, iznos koji mogu da izdvoje ne dolazi iz osnovnih prihoda – penzije, već ušteđevine ili prodaje prethodne nekretnine.
Najstariji traže odnos cene i funkcionalnosti, a ne luksuz ili investicioni potencijal.
Ograničena kreditna sposobnost
Penzioneri su specifična grupa kupaca na tržištu nekretnina i u najvećem broju slučajeva ne oslanjaju se na stambene kredite, dodaje.
Razlog je ograničena kreditna sposobnost. Banke retko odobravaju dugoročne stambene kredite starijim klijentima. A kada ih i odobre, uslovi su znatno restriktivniji, kraći rok otplate, veće učešće…
Zato u praksi penzionerima pomognu deca. Učestvuju u kupovini ili se nekretnina kupuje zajednički.
Povratnici iz inostranstva – više mogućnosti
Među onima koji se odlučuju da kupe nekretninu su i oni koji su radni vek proveli u inostranstvu.
Njihova kupovna moć je veća nego kod „domaćih“ penzionera. Takođe i cene u Srbiji su im povoljnije nego u zemljama u kojima su radili, dodaje Mihajlović.
Oni najčešće za kupovinu traže stanove ili kuće u Beogradu, Novom Sadu, ali i u manjim mestima gde su rođeni, naročito u centralnoj i zapadnoj Srbiji.
Agent za nekretnine Kaća Lazarević kaže da važan udeo na tržištu imaju oni koji su penziju zaradili u inostranstvu i žele da starost provedu u zemlji u kojoj su rođeni.
Oni hoće da kupe nekretninu za starost, a ako imaju više novca biraju Beograd na vodi. Oni koji raspolažu manjim sredstvima gledaju salonce u starijim zgradama.
Kako i gde kupuju penzioneri?
To je najčešće jednoiposoban ili dvosoban stan. Penzioneri inače, retko kupuju „od nule“ kao mlađi ljudi. I njeno iskustvo je da uglavnom prodaju veći stan i traže manji.
„Penzioneri su inače retki među kupcima. Ali, kada nam se jave da žele da prodaju veći stan i kupe manji oni tačno znaju šta hoće, dobro se razumeju i prate tržište i cene“, kaže Lazarević. „Uglavnom ne idu van grada i sredine u kojoj su godinama“.
Dešava se, kaže, katkad da imaju probleme sa decom jer ona očekuju da im ostave nekretninu, a ne da je prodaju.
Budući da je stambeni kredit gotovo nemoguće dobiti, uzimaju keš kredite kako bi uložili ili zanovili nameštaj, renovirali prostor i sl.
Simptom/Forbs Srbija