Nedavno pokrenuta ruta od Praga do Gdinje na poljskoj baltičkoj obali saobraća četiri puta dnevno i vodi putnike direktno u najživopisnije i manje posećene gradove srednje Evrope do kojih je ranije bilo teško doći. Primamiće međunarodne putnike koji žele da kombinuju odmor u gradu sa seoskim iskustvom, nakon čega sledi odmor na plaži.

Foto Pixabay
Termin „Baltik ekspres“ je ambiciozan pogrešan naziv. Zamislite ovu novu vezu od 878 km ne kao jednu od brzih ruta koje ubijaju avione u trendu poslednjih godina – poput Londona do Amsterdama ili Istanbula do Ankare – napravljenih po meri da se takmiče sa niskim avio kompanijama. Umesto toga, osmočasovno putovanje obećava slikovit obilazak istorije kroz carstva koja se preklapaju kroz neke od najprometnijih gradova Češke i Poljske, uključujući Gdanjsk i Poznanj. Najbolje od svega, ovo veoma pristupačno i iskustveno putovanje omogućava putnicima da uskoče i odskoče gde god žele.

Foto Pixabay
Moje sopstveno putovanje počelo je u stanici Hlavni Nadraži u Pragu. Spolja, terminus izgleda kao katedrala za putovanje vozom sa duplim kupolama koje se uzdižu sa krova poput rimskih hramova. Stanica je izgrađena 1871. godine kada je Austrougarska imperija, koja je vladala srednjom Evropom, postavila železničke šine oko carstva kao način da svu trgovinu i bezbednost provuče kroz prestonicu carstva Beč.
Termin „Baltik ekspres“ je ambiciozan naziv
Zamislite ovu novu vezu od 878 km ne kao jednu od brzih ruta koje ubijaju avione u trendu poslednjih godina – poput Londona do Amsterdama ili Istanbula do Ankare – napravljenih po meri da se takmiče sa niskim avio kompanijama. Umesto toga, osmočasovno putovanje obećava slikovit obilazak istorije kroz carstva koja se preklapaju kroz neke od najprometnijih gradova Češke i Poljske, uključujući Gdanjsk i Poznanj. Najbolje od svega, ovo veoma pristupačno i iskustveno putovanje omogućava putnicima da uskoče i odskoče gde god žele.
Moje sopstveno putovanje počelo je u stanici Hlavni Nadraži u Pragu. Spolja, terminus izgleda kao katedrala za putovanje vozom sa duplim kupolama koje se uzdižu sa krova poput rimskih hramova. Stanica je izgrađena 1871. godine kada je Austrougarska imperija, koja je vladala srednjom Evropom, postavila železničke šine oko carstva kao način da svu trgovinu i bezbednost provuče kroz prestonicu carstva Beč.

Foto Pixabay
Unutar stanice, glavna polazna sala Nadraži Hlavni je bila ukrašena kada je Češka bila deo Sovjetskog carstva i predstavlja socijalističku dugu primarnih boja. Ipak, nepoznato većini putnika, jedan sprat iznad nalazi se originalna čekaonica stilizovana u secesiji, dok visoka kupola na ovom višem nivou gleda na romaničke statue i uglačane mesingane šine. U susednom salonu je 2024. otvoren fensi Foier Cafe, koji služi češki rizling i bečka peciva visoko iznad hoi polloi-a. To je dobar način da započnete kontinentalni meandar.
Posle samo jednog sata na Baltic Ekpress-u, prvi put se zaustavljate u Pardubicama
Grad od 100.000 ljudi odiše češkim šarmom. Stari gradski trg je praški, sa crkvenim tornjevima u obliku svemirskih raketa i gradskim kućama u svim nijansama pastelnih boja. Austrougarske gradske kuće u Pardubicama su fajn poznate kao u svakom carskom gradu: Sarajevu, Brnu, Lavovu. Ipak, turiste tog dana mogu nabrojati na jednu ruku.
Ponovo se pridružujem Baltic Ekpress-u sat vremena pre zalaska sunca. Topografija se uzdiže prema poljskoj granici u talasastom zelenom sjaju. Prve hrastove šume, divlji jeleni i ledeni potoci. Zatim borove šume, lovačke kuće i duboki snegovi dok se voz penje u noć koja se ubrzava. Kako je Evropa postala bez granica, samo horski cvrkut putničke mobilne mreže dočekuje naš voz za Poljsku.
Simptom/BBC