Kolaps poverenja u državni novac mogao bi da pogura cenu zlata daleko iznad sadašnjeg rekordnog nivoa, jer se investitori osećaju iznevereno.
Ljudsku analogiju kojom vodeći trgovac zlatom Ros Norman objašnjava psihologiju iza zlatnog buma čini teškoća obnove poverenja posle razvoda braka izazvanog neverstvom jednog partnera.
„Zamislite da ste u braku“, napisao je Norman, u belešci objavljenoj na svom sajtu MetalsDaily.com. „Vaš partner je neveran, ali se kasnije pokaje. Kada ponovo počinjete da mu verujete?“.
Slabost globalnih finansija
„Upravo s tom dilemom danas se suočavaju oni koji menjaju imovinu. Osećaju se iznevereno od sadašnjeg sistema, zbog opadajućeg poverenja u dolarsku imovinu, rastućeg duga i nedostatka političke hrabrosti da se suoči sa realnošću“.
Norman ne daje sopstvenu prognozu cene zlata. Predugo je u ovom poslu da bi upao u tu zamku.
Ali sa velikim autoritetom piše o signalu koji zlato šalje, obavljajući svoju bezvremensku ulogu ne samo kao alternativna imovina ili sredstvo diverzifikacije portfelja, već kao imovina poslednje instance – nešto stvarne vrednosti što nije nečije obećanje da će platiti.
„Rast zlata iznad 5.000 dolara po unci odražava duboku slabost globalnih finansija, koja se još ne ogleda u vrednosti akcija“, napisao je Norman.
Sistematski kolaps poverenja
„Ne radi se samo o geopolitičkim tenzijama ili neizvesnosti. Reč je o temeljnom kolapsu poverenja i vere u sam sistem.
„Cena zlata, u suštini, nije samo tržišni pokazatelj. Ona je mašina za glasanje. Tiker može da skoči zbog vesti o političkoj otmici, udaljenim pobunama ili pretnjama u vezi s arktičkim resursima. Ali, osnovna priča ostaje ista. Zlato se ponovo kalibriše u svetu u kojem poverenje erodira, a dug se samoodrživo uvećava. A, naravno, te dve dinamike su tesno povezane“.
Norman je tražio znake da se cena zlata približava vrhuncu, ali nijedan nije uspeo da pronađe.
Čak je i najstarija maksima o taksistima i portirima koji dele savete o akcijama stavljena na probu kroz anegdotu o komentarima u seoskom pabu, gde su mu meštani i potpuni stranci postavljali pitanja o ceni zlata njemu i jednom kolegi trgovcu zlatom.
Ko predlaže štednju dobije smenu
„Zanimljivo je da, u trenutku kada ljudi počnu da nam govore gde misle da tržište ide, to je obično najjasniji znak da je blizu vrhunca“, napisao je.„Za sada, međutim, barometar još nije pao – barem ne još“.
Kao značajan razlog za zabrinutost u finansijskom sektoru izdvojen je nastavak rasta duga, koji sam po sebi nije nužno loš, ali postaje ozbiljna opasnost kada izmakne kontroli i postane samoodrživ, a ne postoji politička volja da se izvuče iz tog poniranja.
„U liberalnom Zapadu rutinski smenjujemo lidere koji predlažu štednju, odbijamo da popijemo lek, i Istok to zna“, napisao je Norman.
Zavisnici od duga
„Postali smo zavisnici, navučeni na najnovije fiskalne stimulanse. Pa ko bi onda kupovao te šarmantne priznanice duga koje Zapad neprestano izdaje u vidu državnih obveznica i trezorskih zapisa kako bi održao našu naviku života iznad sopstvenih mogućnosti?“.
Norman je potom postavio pitanje šta bi moglo da dovede do kraja rasta cene zlata, ponovo koristeći gubitak poverenja u braku kao paralelu, dok se ekonomski savezi i pretpostavke sve više dovode u pitanje.
Posmatrano na taj način, napisao je, zlato postaje ekonomski ekvivalent aplikacija za upoznavanje poput Hindža i Tindera. To je potraga za alternativom kada postojeće stanje više ne deluje vredno zadržavanja.
Simptom/Forbes