Kada se trošak obračuna po glavi, to bi bilo u proseku 5,29 evra godišnje na svakog stanovnika EU. Odnosno, kako su to autori danas predstavili – to je cena jedne kafe i kroasana. Ovo su osnovni nalazi studije „Koliko me košta Zapadni Balkan“, koji je izradio Centar za evropske studije (CEP) uz podršku Fondacije Konrad Adenauer.
Najveći izdatak za Evropu bila bi upravo Srbija kao najveća država od preostalih zemalja sa ovog prostora koje žele da uđu u EU (gotovo 45% od procenjenih 46,6 milijardi odnosno 20,9 milijardi evra). Kada se taj iznos obračuna po svakom stanovniku unije, naša zemlja bi za svakog od njih predstavljala godišnji trošak od 2,37 evra što bi bilo jednako izdatku za tri litre mleka. Najmanji trošak bi predstavlja Crna Gora sa tek 0,27 evra po glavi stanovnika. Ili, kao glavica kupusa.
Devčić: Region ne može da ostane zanemaren
Jakov Devčić, direktor Fondacije Konrad Adenauer u Srbiji, rekao je na otvaranju događaja, da pitanje nije samo koliko bi građane EU koštalo proširenje novim članicama već koliko bi koštalo i ako ovaj region bude ostavljen po strani.
„Nemci mi kažu biće preskupo ako ih ostavimo. Drugi kažu koliko dugo da prosipamo novac na Balkance. Treći kažu da ne možemo priuštiti novac za proširenje jer je potreban za zdravstvo i škole. Ovom studijom hteli smo da pokažemo činjenice i argumente potrebne za političke odluke. Zapadni Balkan za nas nije nešto daleko već neposredni komšiluk. Stabilnost ovde za nas znači sigurnost. Na pitanje da li možemo da ovaj region ostavimo u međustanju, odgovor je – ne“, ocenio je Devčić. Dodao je da studija pokazuje i da se kod proširenja ne radi o trošku već o šansama.
On je najavio da će studija biti predstavljena svim članicama Evropske unije, kao i zemljama regiona.
Ceh bi bio i niži
Neposredni autori studije su Strahinja Subotić i Ana Milinković. Programski direktor CEP Strahinja Subotić kaže da se ovom publikacijom šalje jasna poruka građanima EU da je proširenje „više nego izvodljivo“.
Pojasnio je da su razmatrana dva scenarija. Osnovni koji u obzir uzima aktuelni MFF za period 2021-2027. kao i dodatni. U tom proširenom scenariju, dodato je i izdvajanje za zemlje kandidate iz instrumenta Naredna generacija EU (NGEU). To ukupni trošak proširenja povećava sa 46,6 na 63,58 milijardi evra. A kada se pored bespovratnih sredstava dodaju i zajmovi ukupan iznos ide na 72,43 milijarde evra. Međutim, i sa tim izdatkom, trošak proširenja EU na Zapadni Balkan je zanemarljiv, ocenio je Subotić.
S druge strane, kako je objasnio, i zemlje Zapadnog Balkana bi po pristupanju EU morale da izdvajaju određena sredstva u evropski budžet. To bi u ovoj simulaciji bilo 12,09 milijardi evra. Tako bi trošak proširenja sa 46,6 milijardi zapravo pao na 34,5 milijardi. Uz to, dodao je Subotić, ne bi sve zemlje pristupile u isto vreme tako da bi Evropa još lakše mogla da se prilagođava kako proces pristupanja teče i da samim tim još lakše podnese proširenje.
I za Srbiju niže
Posledično, i trošak za Srbiju bi bio niži. Sa onim što bi naša država morala da izdvaja u evropski budžet, a to je oko 750 miliona evra godišnje, izdatak Evropljana za naše pristupanje pao bi sa 20,9 na 15,6 milijardi evra.
Praktično bi i trošak za građane EU pao sa 2,3 na 1,7 evra po glavi, kada se odbije naš doprinos evropskoj kasi.
S druge strane, mnogo su veći benefiti za Srbiju. Ona bi zauzvrat od EU dobijala tri milijarde evra.
Subotić ističe da je najvažnije poruka studije da ove nalaze treba što proaktivnije komunicirati. Posebno građanima EU. Dodaje i da bi trebalo ukazati da proširenje nije samo trošak i da bi jedinstveno tržište omogućilo i da članice EU profitiraju od proširenja. Odnosno da su strateške koristi značajne u odnosu na finansijski izdatak.
Nastavak teksta možete pročitati ovde