Gaza – Zbijen u malom šatoru u školi koju vode Ujedinjene nacije u centru Gaze, Ala Alzanin, zajedno sa suprugom, petoro dece, 71-godišnjom majkom i mlađom sestrom, nalazi se u skloništu nakon što su izgubili svoj dom u Beit Hanunu tokom izraelskog rata. Raseljeni su osam puta, a ovaj šator je mesto gde se sada štite od kiše i zimske hladnoće.
Alzanin, 41, ne može da izdržava svoju porodicu jer je nezaposlen. On je nadničar, ali je bez posla kao i stotine hiljada ljudi širom Pojasa Gaze.
„Radio sam sekirom da otvorim kanale za vodu između drveća, orem zemlju oko njih, prskam pesticide i sadim paradajz i krastavce. Radio sam od 7 do 16 časova za 40-50 šekela [13-15 dolara] dnevno.“
Još jedan čovek bez prihoda je Madžed Hamuda. Pedesettrogodišnjak iz Džabalije, severne Gaze, ima polio, a njegova supruga je nosilac talasemije. Ima petoro dece i nalazi se u kampu u školi u naselju Remal. Oslanja se na finansijsku pomoć Ministarstva razvoja i na dobrotvorne svrhe, jer ne može da radi zbog lošeg zdravlja. A otkako je počeo rat, isplata pomoći mu je prestala.
„Mi smo kao mrtvi ljudi, ali još nismo sahranjeni, gledamo samo žive ljude, da, kunem se. Ako vam je neko uništio kuću i izbacio vas na ulice kao pse, čak i psi žive bolje živote od naših“, rekao je Hamuda za Al Džaziru.
„Psa na ulici niko ne bi šutnuo, ali nas su [izbacili] i raselili na ulice“, objasnio je, dok je jedna od njegovih ćerki počela da plače.
Nekih dana porodica Hamuda nema šta da jede, pa otac traži od svog jedinog sina da sakuplja plastiku i smeće sa ulica da bi ih prodavao, kako bi mogao da izdržava svoju porodicu.
Sertifikat Hamudovog sina koji pokazuje zahvalnost njegove škole, jer je pobedio na takmičenju za „Moj mali naučni projekat“ u odnosu na Direkciju za obrazovanje Severne Gaze
Sertifikat Jakuba Hamuda pokazuje njegovo dostignuće u pobedi na takmičenju za „Moj mali naučni projekat“ Direkcije za obrazovanje Severne Gaze [Abdelhakim Abu Rijaš/Al Džazira]
„Moj mali sin Jakub je bio prvi u severnim školama u četvrtom razredu. Osvojio je nagradu Malog naučnika od Ministarstva prosvete jer je napravio osam uspešnih naučnih eksperimenata za svoj uzrast. Sada ga sa tugom gledam kako sakuplja najlon da ga spali za kuvanje hrane i trči za isporukama toplih obroka u kampu.“ „Ponekad plačem gledajući ga“, objasnio je.
„Sada je postao san jesti paradajz ili krastavac, a to je nehumano.“
Simptom/Aljazeera