Kad su se u subotu 23. maja u Beogradu na trgu Slavija opet okupile desetine hiljada ljudi, Branislav Šovljanski je na društvenoj mreži Iks podelio jednu grafiku.
Novopečeni glavni urednik televizije N1 – pristao na vruću stolicu posle smene Igora Božića – pohvalio se da je više od polovine gledalaca kablovske mreže SBB u tom trenutku pratilo njegovu televiziju koja je uživo prenosila proteste protiv vlasti.
Pokazati dodatne sadržaje?
Ovaj sadržaj je deo teksta koji trenutno čitate. Pružalac usluga X / Twitter pruža ovaj sadržaj i može da prikuplja direktno Vaše podatke o korišäenju ako kliknete na „Prikaži sadržaj“.
Jedva sedam dana kasnije, Šovljanski je morao da pređe u defanzivu. Publika je, rekao je, s pravom zabrinuta za budućnost N1. „Ništa se u našem radu do sada nije promenilo i tako će ostati dok smo mi ovde i dok je naš urednički tim ovde. To je ono što možemo da garantujemo našoj publici.“
Nedugo pre te izjave, britanski investicioni fond BC Partners potvrdio dogovor da portugalskom Alpac Capitalu proda Adria News Network (ANN), mrežu medija na Balkanu. Alpac Capital već poseduje mrežu televizija Euronews.
Prema ranijem pisanju medija, cena je 30 miliona evra i time viša od procenjene vrednosti od navodno 22 miliona.
Čekaju se još potvrde regulatornih tela, a onda bi u ruke Alpac Capitala trebalo da pređu televizije N1 u Srbiji, Bosni, Hrvatskoj i Sloveniji, zatim beogradska televizija i dnevni list Nova, dnevni list Danas i nedeljni magazin Radar, kao i delom crnogorske Vijesti.
Priprema terena za neizvesne izbore?
No, što se tiče medijske scene, Srbija je u centru pažnje. Prema kritičarima, upravo je kontrola nad medijima – nacionalnim televizijama i tabloidima – glavna poluga vlasti Aleksandra Vučića. On je samo prošle godine zabeležio preko 400 nastupa u medijima, a ovih dana je otkrio da namerava i da pokrene sopstveni podkast – o sportu, istoriji, umetnosti…
U neprekidnom nizu nastupa, Vučić sunarodnicima obećava sve bolje plate i investicije, dok studentsku pobunu opisuje kao „obojenu revoluciju“. U tom narativu posebno mesto imaju televizija N1 i sestrinski mediji – optuženi da „huškaju“ omladinu i rade za „srpske neprijatelje“.
Sve se sliva u vanredne izbore za koje Vučić, posle mnogo premišljanja i odlaganja, sada tvrdi da će biti na jesen. U ankete malo ko ima poverenja, jedino deluje da pojava Studentske liste unosi neizvesnost s kakvom Vučić nije do sada morao da se suoči tokom petnaestak godina vladavine.
„Ideja je odavno da nas ućutkaju pre tih izbora“, kaže za DW jedan novinar iz kritičkih medija koji su sada na prodaju, pod uslovom da mu ne pominjemo ime. „Sada nas prodaju i to je to, Vučić je dobio ovu bitku.“
Drugi govore da ne očekuju oštar rez niti talase otkaza već pre manje „pumpanja“ i blago otvaranje za glasove iz vlasti, koji su do sada ionako mahom odbijali da gostuju u pomenutim medijima.
Ko je kupac
Euronews je osnovan 1993. uz zamisao da bude panevropska informativna televizija. Iako i dalje dobija novac iz Brisela, ta privatna mreža je, kažu kritičari, odavno postala „megafon evropske desnice“ i „franšiza za autokrate“ koji njome kupuju imidž – od Srbije do Gruzije.
Od 2022. godine to se samo pojačalo, kada je Euronews prešao u vlasništvo Alpac Capitala.
Prvi čovek fonda, Pedro Vargas David, krajnje je blizak bivšem mađarskom premijeru Viktoru Orbanu i ima brojne poslove u Mađarskoj. Otac biznismena, Mario David, bio je poslanik Evropskog parlamenta i dugogodišnji je Orbanov savetnik i intimus.
U prvoj reakciji, portparol budućih vlasnika rekao je da se oni zalažu za „neutralno“ novinarstvo.
„Kupci kritičkih medija ne ulivaju poverenje zbog kontroverznog vlasništva“, kaže prvi čovek Nezavisnog udruženja novinara Srbije Željko Bodrožić. „Ali ni zbog srpske ispostave Euronewsa, jedne u nizu televizija koje kontroliše vlast, doduše nešto ušminkanije i pristojnije od tabloidnih televizija.“
Beogradski Euronews nije deo „porodice“ kanala koji pripadaju Alpac Capitalu, već ga direktno finansira srpski državni Telekom, koji plaća franšizna prava.
Dva medijska univerzuma u maloj zemlji
Uopšte, Telekom je do sada uložio preko dve milijarde evra – mnogo novca u malenoj Srbiji – u kupovinu manjih kablovskih ponuđača, skupih prava na sportske prenose i finansiranje petnaestak televizija bliskih vlastima.
Među novinarima, u tom ključu se čita i dolazak Alpac Capitala kao „investitora“ i strahuje se da postoji zakulisni dil sa vlastima.
„Ima ljudi koji su se obogatili od medija, i ljudi koji grcaju jer su u medijima. Ta podela na verne novinarske kerbere i na omražene medije je program Vučićeve partije“, kaže Stevan Ristić, direktor magazina Vreme.
On zna kako je voditi kritički medij uz krpljenje kraja s krajem. Oglasa skoro da nema, državni konkursi su rezervisani za podobne medije. „Vlast se ponaša kao da je ovo rat pa neprijatelju neće da da ni zrno pirinča“, kaže Ristić za DW.
Ukoliko zbilja i N1 i sestrinski mediji razvodne kritiku ili čak promene stranu, javnost u Srbiji ostaće bez većih televizija na kojima može da se informiše bez upliva vlasti. Takođe, među deset najčitanijih internet-portala praktično neće biti onih koji nisu na kratkom povocu.
Uzdržane kritike iz EU
Još u februaru ANN je u odgovorima za DW tvrdio da se ne planira prodaja medija, da neće biti otpuštanja i da će redakcije ostati nezavisne.
Šta se od tada promenilo? Da li se planiraju programske promene? To je DW upitao Brenta Sadlera, iskusnog britanskog novinara koji je urednički i poslovno nadležan za sve medije ANN. Pitali smo i da li Sadler, s promenom vlasništva, ostaje na toj poziciji. Nismo dobili konkretne odgovore. Sadler je naveo samo da je još uvek nadležan.
Bodrožić iz NUNS-a kaže da je zabrinut „zbog dosadašnjih Sadlerovih aktivnosti“ i da o svemu obaveštavaju Evropsku federaciju novinara i druge.
No, uprkos apelima, do sada su mlake i sporadične kritike iz Evropske unije na račun vlasti. Vladajuća Srpska napredna stranka posebnu zaleđinu ima u okviru Evropske narodne partije, konzervativne stranačke porodice čija je pridružena članica.
Što se tiče medija, Vučić je više puta sa guštom govorio o „problemima“ na N1, tvrdeći da na prodaju nema nikakvog uticaja. „Ne pada mu na pamet“, rekao je, da zabranjuje televizije iako one stalno zovu na rušenje ustavnog poretka.