Kažu da njegove tarife i obračun sa imigrantima rizikuju povratak „stagflacije“ iz 1970-ih, kada je iznenadni naftni šok izazvao stagnirajuće rasta i spiralno rastuće cene, osim što je ovog puta kriza bila samoizazvana.
Bela kuća je podjednako čvrsto odbacila te zabrinutosti, napadajući stručnjake – i, u slučaju komesarke Američkog biroa za statistiku rada, otpustila ju je.
Pitanja o tome kako će se sve odvijati ostavila su američku centralnu banku u stanju paralize, dok čeka podatke koji će razjasniti šta se dešava pre nego što preduzme korak u vezi sa kamatnim stopama.
Ali nakon nekoliko nedelja napornih ažuriranja kompanija, podataka o zaposlenosti i inflaciji, još uvek zapravo ne znamo.
Tržište rada šalje jasno zabrinjavajuće signale.
Stvaranje radnih mesta gotovo da nije postojalo u maju i junu, usporeno u julu, a broj obeshrabrenih radnika raste.
Taj izveštaj o zapošljavanju od 1. avgusta doveo je do pada berze, a Trampa do kolapsa, što ga je navelo da otpusti komesara BLS-a.
Nekoliko dana kasnije, ekonomista Mudis analitike, Mark Zandi, izjavio je na društvenim mrežama da je ekonomija „na ivici recesije“.
To nije konsenzus.
Svakako, ekonomija je usporila, rastući po godišnjoj stopi od 1,2% u prvoj polovini godine, što je pad od jednog procentnog poena u odnosu na 2024. godinu.
Ali potrošnja, uprkos slabljenju, ostala je otpornija nego što su mnogi očekivali, uprkos pesimističkim procenama nekih firmi.
Akcije su, nakon udara od 1. avgusta, brzo nastavile svoj uzlazni marš.
„Nastavljamo da se mučimo da vidimo znake slabosti“, rekao je prošlog meseca investitorima glavni finansijski direktor Džej Pi Morgan Čejsa, najveće američke banke.
„Potrošač u osnovi izgleda dobro.“
To je izazvalo nade da bi se ekonomija mogla oporaviti, kao što se to desilo pre nekoliko godina, na opšte iznenađenje, uprkos najvećoj inflaciji od 1980-ih i naglom porastu kamatnih stopa.
Simptom/BBC