Jutros je osvanula vest da je predsednik SAD Donald Tramp proglasio primirje u 12-dnevnom bliskoistočnom ratu, na momente veoma užarenom i sa tendencijom opasnog daljeg zaoštravanja, što Korkodelović vidi kao mogućnost da “svaka strana bude pomalo zadovoljna, a da Tramp ponese najveći kolač slave za sebe”.
Prema njegovim rečima, nema dileme da će “Tramp najviše profitirati i ispasti mirotvorac”.
“Tramp u suštini ne ide na dugačke ratove. Podsetiću da je njemu 2017. bilo dovoljno da jednom baci ‘majku svih bombi’ na ISIL u Avganistanu; 2018. takođe jednom da interveniše na aerodromu u Siriji; a nedavno je vodio kratkotrajan rat sa Hutima. Tako će i sad reći da je pobedio, u pitanju je jedan ‘neviđeni ego’. Iran je na neki način uspeo da se održi i nastaviće, doduše u dosta otežanim okolnostima, taj svoj nuklearni program. S druge strane, (premijer Izraela) Netanjahu je ispao em glavni krivac za rat, em nije u potpunosti realizovao sve ono što je zamislio – da skroz bude eliminisan iranski nuklearni program”, objašnjava Korkodelović za portal “Simptom”, kojeg ne bi iznenadilo da se Izrael (ponovo) okrene Gazi, “lupanju” po libanskom Hezbolahu, pa čak i eventualno Hutima u Jemenu.

Foto: video
On pojašnjava da, osim SAD, ni Izraelu nikako nije potreban dugačak rat, takoreći “Izraelu još manje”.
“Izrael je jedno visokorazvijeno i tehnološki napredno društvo i ako to bude poremećeno u nekom dužem intervalu usled ratnih razaranja, nikako nije dobro po njih. Izgleda da su Iranci dosta načeli deo ukupnog odbrambenog sistema Izraela i verovatno da jevrejska država ne bi mogla još dugo da izdrži sama, bez većeg i direktnijeg angažovanja Amerike. Na koncu, i sam (premijer) Netanjahu je zaveo vanredno stanje do 30. juna”, podseća Korkodelović.
Sagovornik čitav bliskoistočni zaplet vidi i u svetlu “odmeravanja snaga Amerike i Kine”.

Foto: Pixabay
“Ovo je samo jedna faza u dugoročnom odmeravanju snaga između SAD i Kine, a u manjoj meri i sa Rusijom. Može se gledati i kao jedan posredni, ‘proxy rat’ SAD i Kine; Kina je nedavno u Ženevi i Londonu dobila svojevrsnu prvu rundu jer je izborila za sebe vrlo povoljne trgovinske uslove (u aprilu Donald Tramp započeo carinski rat sa Kinom) i čitav ovaj sukob bi se mogao tumačiti i kao neka vrsta revanša SAD”, kaže Korkodelović.
Na pitanje kakve su posledice koje bi mogle proizići iz okončanja tj. primirja dveju zaraćenih strana, sagovornik je mišljenja da će doći do “intenziviranja saradnje koja se već nezvanično odvijala između vojnih struktura Kine, Severne Koreje, i donekle Rusije, sa Iranom”.
“Sada predstoji i samit BRIKS-a, Šangajske inicijative za bezbednost i u okviru G20, šta to Globalni jug može da uradi da njegove ne male nego veoma istaknute članice kao što je npr. Iran – saveznik Rusije i Kine u kreiranju jednog multipolarnog sveta – ne budu izložene agresiji”, zaključuje Borislav Korkodelović.
Simptom/M. M.