U pitanju je, kako su ruski zvaničnici rekli, jedan od najvećih udara bespilotnih letelica na prestonicu Rusije od početka rata u Ukrajini u februaru 2022, prenosi Rojters.
Proroković za portal “Simptom” kaže da je pre kraja godine nezahvalno izlaziti sa prognozama daljeg smera bliskoistočne krize, izazvane ratom Izraela sa Hamasom nakon terorističkog napada “hamasovaca” na južni Izrael 7. oktobra (u zastrašujućem odgovoru Izraela stradalo je dosad više od 40.000 Palestinaca uz veliku pogibiju dece).
Who’s Denilo ?/Unsplash
Nakon najnovijih politički motivisanih ubistava vojnih i političkih lidera Hamasa i Hezbolaha, ciljanim projektilima na teritorijama međunarodno priznatih država izvan svoje teritorije (Liban i Iran), postavilo se pitanje ponašanja, neki bi rekli, obuzdavanja Izraela; istovremeno, iščekuje se i odgovor Irana prema Izraelu koji je, u vidu surove odmazde, početkom meseca, već najavio vrhovni vođa Irana, ajatolah Ali Hamnei.
“Obuzdavanje Izraela zavisi od međunarodne zajednice. Treba imati u vidu predsedničke izbore u SAD, a stav međunarodne zajednice umnogome će zavisiti i biti oblikovan od ishoda tih izbora. Da li će Vašington stajati iza Tel Aviva i nakon novembra 2024. teško je predviđati”, navodi on te dodaje da istočni ili, bolje rečeno, “nezapadni deo” međunarodne zajednice ulaže napore da bi se došlo do deeskalirajuće situacije.
Ipak, on tvrdi da sve dok Izrael ima otvorenu podršku SAD teško je očekivati da će sa svojim aktivnostima prestati.
Kako kaže, izraelski premijer Benjamin Netanjahu jeste dosta iznenađujuće podigao ulog u ratu, što se odnosi i na intervenciju u Gazi i na politički ciljane atentate na visoke vojne i političke funkcionere Hamasa i Hezbolaha u Iranu i Libanu, ali za njega, takođe, to, generalno gledano, i ne predstavlja neku novost.
“Imali smo prilike da vidimo najave o brzom odgovoru Irana, a zatim i kontakte Kine i Rusije sa iranskom diplomatijom, nakon kojih se nije dogodilo ništa. Ukoliko Izrael nastavi ovim putem i nakon predsedničkih izbora u SAD, za očekivati je da dođe do dalje eskalacije. Puno je još otvorenih pitanja. Što se tiče akcija Izraela u drugim državama to nije novost. Novost je da je izraelska teritorija bombardovana i od Irana i od jemenskih Huta koji su je zasipali raketama”, ističe sagovornik i dodaje da bi upravo to trebalo da bude upozorenje ne samo Izraelu nego i SAD jer, kako kaže, “eskalacija više nije jednosmerna ulica kao što je to bilo devedesetih, ili početkom dvehiljaditih godina”.
U saopštenju Ministarstva navodi se da je meta napada bio automobil u gradu Deir Qanoun El Ain u okrugu Tire.
„Nekoliko ljudi je takođe povrijeđeno u napadu“, navodi državna Nacionalna novinska agencija.
Za sada nisu dostupni detalji o identitetu žrtve.
Napad je uslijedio nakon napada dronom Hezbollaha, u kojem je u ponedjeljak u zapadnoj Galileji na sjeveru Izraela ubijen jedan izraelski vojnik, a drugi ranjen.
Najmanje dva civila ubijena su u ponedjeljak rano ujutro u napadu izraelskih dronova u gradu Houla u južnom Libanu.
Strah od punog rata između Izraela i Hezbollaha povećan je tokom prekograničnih napada, posebno nakon atentata na višeg komandanta Hezbollaha Fouada Shukra u Bejrutu 30. jula.
Do eskalacije dolazi u pozadini smrtonosnog izraelskog napada na Gazu, u kojem je ubijeno više od 40.100 ljudi od oktobra prošle godine nakon napada palestinske grupe otpora Hamas.
“Smatram da puna obnova kontrole nad celom teritorijom nije neophodan uslov za članstvo. Ako dođe do razgraničenja, ili formiranja neke administrativne granice, onda ovu administrativnu granicu možemo doživljavati kao privremenu i prihvatiti Ukrajinu u NATO u granicama koje će ona tada kontrolisati”, rekao je Pavel u intervjuu za Novinki i Pravo.
“Rat se ne može nastaviti”
On je podsetio da već postoji presedan za takav korak u istoriji – a to je Nemačka, budući da, kako je naveo, nisu sve zapadne zemlje prihvatile podelu Nemačke, a iako je deo zemlje okupirao Sovjetski Savez, njen zapadni deo je primljen u NATO 1955. godine.
“Zbog toga verujem da postoji i tehničko i pravno rešenje da se Ukrajini dozvoli ulazak u NATO, a da NATO ne postane strana u sukobu sa Ruskom Federacijom”, rekao je Pavel, koji je bio predsednik Vojnog komiteta NATO od 2015. do 2018. godine.
On je naveo da očekuje da će Ukrajina u narednim godinama moći da pregovara o miru sa Rusijom.
“To će se desiti kada obe strane shvate da se rat ne može nastaviti. Svetske sile, Sjedinjene Američke Države, Kina i Evropska unija, moraju tome značajno doprineti”, istakao je Pavel.
Prema njegovom mišljenju, sporazum može značiti da Rusija na duže vreme zauzima deo teritorije, ali da demokratske države sveta ne priznaju takvu promenu granica.
“Ako bude mirovnih pregovora, najverovatnije ćemo govoriti o tome da Rusija još dugo zadrži kontrolu nad okupiranim teritorijama Ukrajine, a iz ugla demokratskih zemalja koje tvrde da poštuju međunarodno pravo i Povelju UN, poštovaćemo odluke zaraćenih strana, ali nećemo pristati na promenu međunarodnih granica na osnovu agresije”, istakao je Pavel.
On je ocenio da je operacija Oružanih snaga Ukrajine u Kurskoj oblasti usmerena na to da se Ukrajini da bolja pozicija za moguće mirovne pregovore.
Ruske trupe jutros su napale Kijev najverovatnije krstarećim raketama “Iskander-K”, a projektili su oboreni na prilazima gradu, saopštila je vojna uprava Kijeva.
Ruske snage su napale Kijev iz pravca severa, navodi se u saopštenju i dodaje da je to peti raketni napad na Kijev ovog meseca.
Rakete su uništene sredstvima PVO na prilazima gradu i u ovom trenutku nema izveštaja o razaranjima i eventulanim žrtvama.
U glavnom gradu Ukrajine i nizu istočnih i severnih regiona prethodno je objavljena vazdušna uzbuna zbog opasnosti od raketnog napada.
Manje od mesec dana pošto se povukao iz trke, Džozef Bajden je na konvenciji dočekan i pozdravljen kao heroj.
Govor Bajdena zvanično je najavila njihova ćerka Ešli Bajden, a aplauz pre njegovog govora trajao je tri minuta. Publika je uzvikivala: “Volimo te, Džo”, na šta je on odgovorio da i on njih voli i da voli Ameriku, piše Glas Amerike.
“Da vas pitam: Da li ste spremni da glasate za slobodu? Da li ste spremni da izaberemo Kamalu Haris i Tima Volca?”, upitao je Bajden.
On je rekao da su se demokrate okupile 2020. da spasu demokratiju. “Demokratija je pobedila. Demokratiju smo doneli. A sada se demokratija mora sačuvati. Pred nama je prelomna tačka. Jedan od onih retkih trenutaka u istoriji kada će odluke koje sada donosimo odrediti sudbinu naše nacije i sveta u decenijama koje dolaze. To nije hiperbola, bukvalno to mislim. Mi se borimo za samu dušu Amerike”, naveo je Bajden.
On je govorio je i o svojim rezultatima i naveo da su Kamala Haris i on pomogli saveznim državama i gradovima da se ponovo otvore škole, kao i da su nastavnici u državnim školama dobili povišice.
Rekao je da on nije Tramp i da neće da satanizuje imigrante, za koje republikanski kandidat tvrdi da su “zatrovali krv Amerike”.
Bajden je govorio i o okončanju rata u Gazi i kako je napisao mirovni sporazum za Gazu, te da radi danonoćno na tome da se prekine patnja palestinskog naroda.
“Ti demonstranti na ulici, oni imaju pravo. Mnogo nevinih ljudi gine sa obe strane”, istakao je Bajden.
Dodao je da je Haris najbolja osoba koja može da završi posao koji je on započeo – da pobedi republikanskog rivala Donalda Trampa i zaštiti američku demokratiju od njega.
Džil Bajden: Gledala sam Džoa kako kopa po svojoj duši
Prva dama SAD, Džil Bajden govorila je pre svog supruga o tome kako je odlučio da odustane od kandidature.
“Gledala sam ga kako kopa duboko po svojoj duši i kako odlučuje da više ne traži reizbor i podržava Kamalu Haris. Naš sin Bo je prvi put radio sa Kamalom kada je bio državni tužilac Delavera. Rekao mi je za stolom jedne večeri. ‘Mama, ona je posebna. Neko na koga treba da paziš.’ I bio je u pravu! Džo i ja smo videli njenu hrabrost, njenu odlučnost i kakva je liderka. Kamala i Tim, pobedićete”, rekla je Džil Bajden.
Kamala Haris: Kada se borimo, mi pobeđujemo
Na početku konvencije na bini se iznenada pojavila i Kamala Haris, koja je na kratko pozdravila delegate.
“Ovo će biti divna nedelja. Želim da započnem time da pozdravimo našeg predsednika, kome smo večni zahvalni. Želimo da se borimo za ideale koji su nam bliski srcu. Kada se borimo, mi pobeđujemo”, rekla je ona.
Hilari Klinton: Kamala brine o SAD, Tramp samo o sebi
Prvo veče konvencije delegatima se obratila i bivša državna sekretarka Hilari Klinton, koja je bila prva žena kandidatkinja na izborima za predsednicu SAD 2016. godine, kada ju je porazio Tramp.
“Te 2016. godina imala sam tu čast da prihvatim nominaciju naše stranke za predsednika, a skoro 66 miliona Amerikanaca je glasalo za budućnost u kojoj nema granice za naše snove. I posle smo odbili da odustanemo od Amerike. Milioni su protestovalu, mnogi su se kandidovali za funkcije. Gledali smo u budućnost. Pa, prijatelji moji, budućnost je tu”, navela je Hilari Klinton.
Ona je istakla da je Kamala Harisova idealan kandidat, jer, kako je navela, brine o deci i porodici i Americi, a Tramp brine samo o sebi.
Stiv Ker: Kamala i Volc imaju sve potrebne kvalitete
Demokratama se obratio i trener američkog košarkaškog “Tima snova” Stiv Ker, koji je rekao kako je vodio sjajnu reprezentaciju na Olimpijskim igrama u Parizu, sastavljenu od igrača iz svih krajeva SAD i da je kad su osvojili zlato, uz američku zastavu i himnu za njega to bio najponosniji momenat u životu.
“Jako dobro znam da govoriti o politici u ovo doba nosi rizike, ali znam kao američki državljanin da je previše važno da ne bih govorio o izborima koji su ovoliko presudni. Lideri moraju da imaju dostojanstvo, da govore istinu, da umeju da se sebi smeju, da brinu i vole ljude koje vode”, rekao je on i dodao da te kvalitete imaju Kamala Haris i potencijalni demokratski potpredsednik, Tim Volc.
Uz atmosferu slavlja, postoji i napetost da će veliki protesti u Čikagu zbog Bajdenove podrške Izraelu u ratu protiv Hamasa u Gazi pokazati stranačke podele i zaseniti formalno imenovanje Harisove za predsedničku kandidatkinju Demokratske partije, navodi Glas Amerike.
Bajden, posle svog govora, neće ostati na konvenciji, i umesto toga odmah kreće na šestodnevni odmor u Kaliforniji.
Konvencija demokrata završava se u četvrtak.
Danas bi na konvenciji trebalo da govore bivši predsednik Barak Obama i suprug Kamale Haris, Dag Emhof, a sutra kandidat za potpredsednika Tim Volc.
Rojters prenosi da će se tada obratiti i bivši predsednik Bil Klinton. Govor Kamale Haris najavljen je za četvrtak, kada se očekuje da formalno prihvati kandidaturu, čime će se konvencija i završiti.
Ukrajinski lider Vladimir Zelenski ne bi napao rusku Kursku oblast da nije imao direktno naređenje od SAD, rekao je ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov.
U razgovoru sa ruskim novinarom Pavelom Zarubinom, ministar spoljnih poslova je izjavio da su tokom ukrajinskog sukoba pokušaji Vašingtona da negira odgovornost za akcije Kijeva „evoluirali“ od tvrdnji da nema nikakve veze sa njima do optuživanja ukrajinskih vojnih komandanata za nepoštivanje naređenja.
„Slušajte, ovo je detinjasto brbljanje“, rekao je Lavrov.
„Svi savršeno dobro razumeju da se Zelenski nikada ne bi odlučio na ovo da mu Sjedinjene Države nisu naložile da to uradi”
Prošle nedelje, pomoćnik ruskog predsednika Vladimira Putina i bivši sekretar Saveta bezbednosti, Nikolaj Patrušev, takođe je optužio Vašington da je igrao ulogu u upadu Kijeva, navodeći u intervjuu za Izvestija da „tvrdnje rukovodstva SAD o neumešanosti u akcije Kijeva u Kurskoj oblasti ne odgovaraju stvarnosti.”
„Bez njihovog učešća i direktne podrške, Kijev se ne bi upustio na rusku teritoriju“, rekao je Patrušev i dodao da je „operacija u Kurskoj oblasti planirana i uz učešće NATO i zapadnih specijalnih službi“.
Kijev je započeo svoj upad u Rusiju pre skoro dve nedelje, razmestivši, kako se izveštava, preko 10.000 vojnika naoružanih teškim naoružanjem koje je isporučio Zapad. Zelenski je naveo da je cilj napada uspostavljanje „tampon zone“ u Rusiji i nanošenje vojne i ekonomske štete zemlji.
“Ups! Priča se da nije ni poznavala Kurtija, niti gde je Kosovo”, napisao je Grenel na platformi X, komentarišući fotografiju na kojoj se nalaze Kamala Haris, Aljbin Kurti i još dve osobe, kao i tvit na kojem je pisalo da je premijer privremenih prištinskih institucija Aljbin Kurti bio na skupu uoči Nacionalne konvencije Demokrataske stranke u SAD.
Grenel je dodao da Kamala “nije čak znala ni da je njena vlada kritikovala Kurtija za destabilizaciju regiona”.
Blinkenova deveta hitna misija na Bliskom istoku od početka sukoba uslijedila je nekoliko dana nakon što su posrednici, uključujući Sjedinjene Države, izrazili obnovljeni optimizam da je dogovor blizu. Ali Hamas je izrazio duboko nezadovoljstvo najnovijim predlogom, a Izrael je rekao da postoje oblasti u kojima nije bio spreman da napravi kompromis.
Putovanje, nekoliko dana uoči novih pregovora koji se očekuju ove nedelje u Egiptu, dolazi usred straha da bi sukob mogao da se proširi u dublji regionalni rat nakon ubistava glavnih komandanata militanata u Libanu za koje je Iran okrivio Izrael
„Ovo je odlučujući trenutak, verovatno najbolja, možda poslednja, prilika da se taoci vrate kući, da se postigne prekid vatre i da se svi postave na bolji put ka opstanku mira i bezbednosti“, rekao je Blinken otvarajući razgovore sa Izraelski predsednik Isak Hercog u Tel Avivu.
„Takođe je vreme da se uverimo da niko ne preduzme bilo kakve korake koji bi mogli da poremete ovaj proces“, rekao je on prikrivenim pozivanjem na Iran. „I zato radimo na tome da osiguramo da nema eskalacije, da nema provokacija, da nema akcija koje nas na bilo koji način udaljavaju od prelaska ovog dogovora, ili, u tom slučaju, eskalacije sukoba. na druga mesta i u većem intenzitetu“.
Hercog je zahvalio Blinkenu na podršci koju je Bajdenova administracija pružila Izraelu i požalio se na niz nedavnih napada na Izraelce u protekla 24 sata.
„Ovo je način na koji živimo ovih dana“, rekao je Hercog. „Okruženi smo terorizmom sa sva četiri kraja sveta i mi se borimo kao otporna i jaka nacija.
Posrednici će se ponovo sastati ove nedelje u Kairu kako bi pokušali da učvrste prekid vatre
Blinken će otputovati u Egipat u utorak nakon što je završio svoju stanicu u Izraelu na sastancima sa premijerom Benjaminom Netanjahuom i ministrom odbrane Joavom Galantom kasnije popodne.
Dronovi su oboreni iznad Nikolajevske, Čerkaske, Vinicke, Kijevske, Harkovske, Donjecke i Sumske, a trenutno nema informacija o eventualnoj šteti, prenosi Rojters.
Koordinator proruskih snaga u Nikolajevu Sergej Lebedev izjavio je da su ruske snage izvele naapd na mesto okupljanja stranih plaćenika u predgrađu Kijeva, prenosi RIA Novosti.
Dok se iščekuje odgovor i(li) odmazda Irana na pređašnje akcije Izraela (nedavni politički atentati u kojima su stradali čelnici Hezbolaha i Hamasa u prestonicama međunarodno priznatih i suverenih država, Libana i Irana); u ratu sa zastrašujućim posledicama koji je već odneo više od 40.000 života u Pojasu Gaze, spoljnopolitički komentator i novinar Borislav Korkodelović, kaže da i pored toga što širom regiona postoje strahovi da bi do vrlo mračnog scenarija moglo doći, hladne glave na kraju odlučuju o svemu i napominje da “ne treba misliti da će sada, a ni u nekom skorijem vremenskom periodu, doći do žestokog odgovora Irana i njegovih saveznika iz tzv. Osovine otpora”.
printscreen
Osovina otpora je, inače, koalicija okupljena oko Irana sa saveznicima: Hezbolah u Libanu, Hamas na okupiranim palestinskim teritorijama, Huti u Jemenu, takođe i iračke narodne milicije koje imaju svoje ogranke u Siriji.
Jedna, kako je opisuje Korkodelović, posve solidna i respektabilna snaga i koalicija protiv Izraela i njegovih podržavalaca prevođenih SAD.
“Agonija iščekivanja se nastavlja. Pre svega se to odnosi na Izrael, a u manjoj meri na Sjedinjene Američke Države. Iran jeste obećao odgovor za ubistvo svog državnog gosta, šefa političkog krila Hamasa, Ismaila Hanijea, na svojoj teriroriji, u Teheranu, i tu vrstu poruke je poslao vrhovni vođa Islamske Republike, ajatolah Ali Hamnei. Neka vrsta naredbe je izdata, samo je pitanje kada i na koji način, ali mislim da će to biti relativno simboličan odgovor”, ocenjuje Korkodelović, dodajući kako smatra da Iran nije za otvorenu konfrontaciju sa Izraelom, koja bi bila i mnogo više od toga i ne bi, kaže, to bila konfrontacija samo sa Izraelom već i sa SAD, pa i nekim evropskim državama.
On podseća da je na vođu Irana apelovao i predsednik Ruske Federacije, Vladimir Putin, da pokaže uzdržanost.
“… da pre svega budu izbegnute žrtve među građanstvom u Izraelu (negde oko dva miliona građana jevrejske države vodi poreklo sa prostora nekadašnjeg Sovjetskog Saveza). Ne treba prenebregnuti činjenicu ni da Kina, koja daje sva prava Iranu da odgovori, smatra da to treba da bude urađeno u kontrolisanom okviru kako ne bi došlo do narušavanja globalne stabilnosti i svetske ekonomije. Ponavljam, mislim da neće doći do nekog velikog napada”, ističe sagovornik portala, bez obzira, kako kaže, da li je reč o napadu Irana ili Hezbolaha i Huta.
Posle toga, smatra, ne bi trebalo da se Izrael oglasi nekim svojim “uzvratnim napadom”, a podseća i da se sve vreme odvijaju pregovori, direktni i indirektni, u Dohi/Katar i Muskatu/Oman, između američke i iranske diplomatije.
Na pitanje kako vidi ulogu Turske, koja je u proteklih nekoliko nedelja ušla u oštar diplomatski obračun sa Izraelom, i koja je u specifičnoj poziciji kao članica NATO-a, ujedno veliki podržavalac Palestinaca i rešavanja tzv. palestinskog pitanja, Korkodelović kaže da su izjave Turske takve da su na nivou retoričkih i verbalnih napada, i da ne očekuje nikakve promene u budućnosti.
“Ona je jedan od najvećih trgovinskih partnera Izraela i što je još važnije, Turska je prolazna zemlja za većinu nafte koju Izrael dobija iz Azerbejdžana. Mislim da će pozicija Ankare biti takva kakva je bila i do sada, a te ratoborne izjave su se poslednjih desetak dana i utišale”, zaključuje Korkodelović.
On nije precizirao koliko je beloruskih vojnika razmešteno na granici.
“Imajući u vidu njihovu agresivnu politiku, mi smo na određenim tačkama i u slučaju rata postavili našu vojsku duž čitave granice”, rekao je Lukašenko u intervjuu za rusku državnu televiziju Rusija.
On je dodao da je belorusko-ukrajinska granica minirana kao nikada pre i da će ukrajinska vojska pretrpeti ogromne gubitke ako pokuša da je pređe, prenosi agencija Belta.
Govoreći o ukrajinskom upadu u rusku Kursku oblast, beloruski predsednik je rekao da će Rusija povratiti tu oblast po svaku cenu, kao i da bi eskalacija konflikta mogla dovesti do uništenja Ukrajine kao države.
Kriminalci su, navodno, pokušavali da prevare neke od njihovih savetnika, a Vašington post je kao jednu od meta posebno naveo višu Trampovu savetnicu Suzi Vajls.
U junu, savezni agenti su sarađivali sa kompanijama Microsoft i Google, kada su počeli da istražuju mejlove koje je dobijalo osoblje predsedničkih kandidata.
Google je nedavno objavio izveštaj u kojem je detaljno opisano kako grupa koju podržava iranska vlada, pod nazivom APT42, već godinama cilja na korisnike u Izraelu i SAD.
Takođe je potvrđeno da je grupa za analizu pretnji nastavila “da posmatra neuspešne pokušaje APT42 da kompromituje lične račune pojedinaca povezanih sa predsednikom Bajdenom, potpredsednicom Haris i bivšim predsednikom Trampom, uključujući sadašnje i bivše vladine zvaničnike i pojedince povezane sa kampanjama”.
Federalci su rekli da je Rodžer Stoun, neformalni Trampov savetnik, postao žrtva fišing mejlova koje su slali iranski hakeri. Oni su mogli da preuzmu kontrolu nad njegovim nalogom i šalju poruke sa fišing linkovima drugim ljudima, dodaje se.
Vlasti, navodno, nisu pronašle dokaze koji ukazuju na to da su hakeri uspešno kompromitovali nalog bilo koga iz tima Kamale Haris.
Kaled Šabir, 29-godišnji muškarac, jedan je od Palestinaca koji su uspeli da pobegnu. On je ušao u Egipat u martu, četiri meseca nakon što je izraelska vojska bombardovala njegovu kuću na jugu Gaze. U napadu su mu poginuli roditelji, ali je on preživeo sa zgnječenim kostima u stopalu, butini i šaci, zbog čega je odveden u bolnicu, a potom i u terensku medicinsku ustanovu.
Neki Palestinci mogu dobiti besplatan medicinski transfer u Egipat zbog stanja opasnih po život.
Ali Šabir je morao da ide putem koji je koristila većina izbeglica: da plati kod Hala Consulting and Tourism, jedinu kompaniju koja obezbeđuje prolaz iz Gaze u Egipat.
Hala, čiji vlasnik navodno ima bliske veze sa egipatskim vlastima, naplaćuje od 2.500 do 5.000 dolara po osobi – mnogo više nego što većina Palestinaca može priuštiti.
Šabir nije imao novca. Ali uz kampanju prikupljanja sredstava, uspeo je da prikupi 5.000 dolara da pređe u Egipat.
„Lekari u bolnici su saosećali sa mojim stanjem i odrekli su se svojih finansijskih naknada za moje operacije“, napisao je u tekstualnoj poruci iz svog bolničkog kreveta u Kairu 4. juna.
Kao i većina Palestinaca koji su nedavno stigli u Egipat, Šabir se našao u čudnoj poziciji: pošto tehnički nije izbeglica, on ne ispunjava uslove za većinu međunarodne pomoći za izbeglice, za razliku od svojih kolega u Gazi.
Osam Palestinaca u Egiptu intervjuisanih za ovu priču reklo je da nisu primili nikakvu humanitarnu pomoć od međunarodnih organizacija. Ovo ih je ostavilo zavisnim od dobre volje drugih — i sve više u opasnosti da ne mogu da prežive.
Palestinci koji su pobegli stižu do Egipta u vreme kada ta zemlja doživljava najgoru ekonomsku krizu u poslednjih nekoliko decenija. Poslednjih godina, stope inflacije u Egiptu su dostigle vrhunske vrednosti svih vremena, cene stanarina i hrane su porasle, a milioni ljudi su upali u siromaštvo.
Palestincima je posebno teško da se snađu u egipatskoj krizi. Većina nedavno pristiglih nema zvanične dokumente o boravku, tako da ne mogu da upišu svoju decu u javnu školu, da se prijave za posao, ili da primaju zdravstvenu zaštitu i druge beneficije, kaže zvaničnik palestinske ambasade u Kairu koji je anonimno razgovarao za Foreign Policy.
Zvaničnik je 30. juna rekao da su samo tri međunarodne organizacije pružile pomoć
Ova pomoć uključuje 200 dolara od Svetske islamske organizacije za obrazovanje, nauku i kulturu za 500 učenika, kao i medicinsku i psihološku negu Save the Children i UNICEF-a za nekoliko povređenih beba.
Čak i onima koji imaju više resursa, život je postao težak jer je njihova ušteđevina pri kraju.
Nagam, 23-godišnja studentkinja na koledžu sa smerom za trgovinu, napustila je Gazu krajem januara da bi ostala kod rođaka u Kairu nakon što je izraelska vojska uništila njen dom i brijačnicu njenog muža. Pošto je imala dokumente o boravku i već je bila upisana na Univerzitet u Kairu, Nagam – koja je radije koristila samo svoje ime – nije morala da plati ulaz.
Pre rata je studirala onlajn i išla je u Kairo samo na ispite, ali po dolasku u Kairo, Nagam je morala da proda svoj venčani prsten i drugi nakit kako bi prikupila sredstva potrebna za plaćanje tranzita kako bi i svog muža odvela na sigurno.
Sada smo, rekla je, “u zaista lošoj finansijskoj situaciji.”
Od aprila se lečila od infekcije grlića materice koju je dobila od kontaminirane vode u prvih nekoliko meseci rata. Nagam je u maju tražila finansijsku pomoć od Palestinske ambasade u Kairu, ali ona nije pružila nikakvu pomoć. Agencija Ujedinjenih nacija za pomoć i rad palestinskim izbeglicama (UNRVA) je u međuvremenu uvrstila njeno ime u registar u kojem se ubraja broj Palestinaca u Egiptu, ali ona nije sigurna da li to implicira bilo kakvu predstojeću pomoć.
„Počinjemo ispočetka“, rekla je Nagam. “Osećam se kao da smo u noćnoj mori.”
Kamel Mohamed, 23-godišnjak koji je napustio Gazu u aprilu, rekao je da većina studenata koje poznaje iz Gaze ostaje bez novca, posebno nakon što su platili naknade za tranzit.
Trenutno se prijavljuje za stipendije za studiranje na univerzitetu u Egiptu ili drugim arapskim zemljama. Ali u međuvremenu, međunarodne organizacije nisu pružile nikakvu podršku, ostavljajući ga zavisnim od mesečne pomoći dve lokalne dobrotvorne organizacije u Egiptu.
„Mi smo iz regiona koji je razoren ratom, a ljudi tamo su izgubili sve“, rekao je Mohamed.
„Međunarodne organizacije treba da igraju ulogu i pruže pomoć”.
Džef Krisp, gostujući istraživač u Centru za izbegličke studije Univerziteta u Oksfordu, ponovio je ovo mišljenje. „Odgovornost UN-a u celini (UNHCR, VFP, UNICEF, IOM, itd.) bi trebalo da bude odgovornost da se umešaju i podrže Palestince“, napisao je on putem mejla.
Jedan veliki problem je što se oni koji su pobegli iz Gaze ne smatraju izbeglicama. To znači da dve agencije UN za izbeglice — Visoki komesar UN za izbeglice (UNHCR), koji štiti nepalestinske izbeglice, i UNRVA, koja je jedina odgovorna za palestinske izbeglice — ne mogu da ih podrže.
Portparol UNRVA Tamara Alrifai napisala je u mejlu Foreign Policy: „UNRVA nema programe u Egiptu, na način na koji vodi škole, zdravstvene centre i socijalnu podršku u oblastima u kojima ima mandat da radi. Ona je dodala da UNRVA, za razliku od UNHCR-a, „nema mandat da preseli izbeglice u nove zemlje“.
Egipatska vlada odbija da prizna Palestince kao izbeglice od 1978. godine, umesto toga nazivai ih „našim gostima“ ili „našom braćom i sestrama“.
Dugo se protivi uspostavljanju operativne kancelarije UNRVA u Kairu i raseljavanju stanovništva Gaze na njenu teritoriju, navodeći potencijalne pretnje regionalnoj bezbednosti i strahovanja da Izrael neće dozvoliti raseljenim Palestincima da se vrate u obalsku enklavu.
Ali mnogi stručnjaci, uključujući specijalnog izvestioca UN-a za mučenje, tvrde da Egipat ima zakonske obaveze da prihvati izbeglice.
Krisp je u svom imejlu naveo: „Egipat je potpisnik Konvencije UN o izbeglicama i trebalo bi da učini sve što može da podrži sve koji dođu iz Gaze.
On je dodao da Palestince koji su pobegli od rata treba tretirati kao raseljene ljude.
Za sada, bez boravišnih dokumenata, većina Palestinaca koji su nedavno stigli iz Gaze su u opasnosti od deportacije. Palestinska ambasada u Kairu poziva egipatske vlasti da što pre dostave papire kako bi deca koja su napustila Gazu mogla da pohađaju školu na jesen, rekao je zvaničnik ambasade.
Egipatska vlada je, međutim, podržala neke Palestince koji su povređeni u ratu.
Ministar zdravlja Kaled Abdel Gafar rekao je u maju da je oko 5.500 povređenih evakuisano iz Gaze radi medicinske nege u 160 bolnica širom Egipta od početka sukoba. Ovi pojedinci se leče o trošku egipatske vlade.
Proces, međutim, nije lak.
„To je bilo mučenje“, rekla je Um Kusai, koja je uspela da napusti Gazu kako bi njena šestogodišnja ćerka Noor mogla da operiše oči. Jedno od Nurinih očiju ispalo je nakon što su ostaci izraelske bombe pali na njenu spavaću sobu u oktobru.
Posle šest meseci u Evropskoj bolnici u Gazi, Um Kusai je konačno obezbedila medicinski transfer za Noor, čime je njihov ulazak u Egipat bio slobodan. Ali pošto nisu imali pasoše, morala je da sa Noorom i njeno dvoje dece čeka 12 sati na graničnom prelazu Rafa, dok je Noor trpela mučne bolove, pre nego što su ih granične vlasti pustili unutra.
Kada stignu u Egipat, mnogim Palestincima koji su dobili besplatne medicinske transfere nije dozvoljeno da napuste bolnicu. Jedan broj tih pacijenata, zajedno sa članovima porodice koji ih prate, rekli su za Foreign Policy da se osećaju zarobljeni u bolnicama i da će im biti dozvoljeno da odu samo ako se vrate u Gazu.
Egipatski volonteri su organizovali putovanja kako bi palestinskim pacijentima doneli hranu, lekove i odeću.
Međutim, neki volonteri, koji su govorili pod uslovom anonimnosti, rekli su da su morali da se podvrgnu dugim birokratskim procedurama kako bi dobili odobrenje od egipatskih zvaničnika da posećuju pacijente zbog strogih bolničkih bezbednosnih mera.
Za sada, mnogi Palestinci u Egiptu moraju da se oslone na podršku lokalnih dobrotvornih organizacija i lokalnih inicijativa da bi preživjeli.
U novembru je Šerif Mohijeldin, egipatski istraživač i nerezidentni saradnik u Karnegi centru za Bliski istok, pokrenuo “Za ljude” organizaciju sa oko 60 članova, da podrži povređene Palestince i njihove porodice u Kairu i Aleksandriji.
Do sada je, rekao je, inicijativa prikupila donacije za podršku više od 1.200 Palestinaca u hrani i novcu za iznajmljivanje.
„Ljudi su ovde došli samo sa svojom odećom“, rekao je Mohijeldin.
„Postoji ogromna količina psihičke i fizičke patnje. Palestinski centar za istraživanje politike i istraživanja izvestio je da je više od 60 odsto ljudi u Gazi izgubilo članove porodice od rata u Izraelu – u kojem je poginulo više od 40.000 ljudi na toj teritoriji, prema Ministarstvu zdravlja Gaze – koji je počeo u oktobru.
Šerif je dodao da njegova grupa tek treba da pronađe rešenja za porodice kojima su potrebne proteze ili hemoterapija, a obe su izuzetno skupe, kao i palestinske studente čija godišnja školarina u Egiptu prelazi 4.000 dolara.
Abdulah Abu al-Aun, 26-godišnji muškarac iz bogate porodice u Gazi, takođe pokušava da pomogne drugima koji su pobegli. Njegova porodica je posedovala mnoge zgrade i dva restorana u okrugu Remal u Gazi, koje je sve bombardovala izraelska vojska. Nakon što je pobegao iz Gaze sa 22 člana svoje porodice u februaru, otvorio je restoran Shavarma u Kairu. Egipatski pasoš njegove majke i porodična ušteđevina od više od 100.000 dolara pomogli su mu da uspostavi posao.
Aun je zaposlio trojicu mladića iz Gaze u svom novom restoranu i pomaže drugim palestinskim porodicama u Kairu novčanom pomoći.
„Iako je još uvek rat u Gazi, stiže neka pomoć“, rekao je on 25. maja dok je sedeo u restoranu, gde su večerala četvorica muškaraca iz Gaze.
„Ovde porodice koje su u Egipat ne dobijaju nikakvu podršku”.
Ali pojedinci i male dobrotvorne organizacije mogu samo da naprave toliku razliku u poređenju sa međunarodnim organizacijama — a mnogi Palestinci, uključujući Aounovu porodicu, znaju da će možda morati da ostanu u Egiptu godinama koje dolaze zbog razmera razaranja u Gazi.
Prema rečima zvaničnika palestinske ambasade, očekuje se da će mnogo više Palestinaca stići u narednim mesecima. Pošto nema humanitarne pomoći na horizontu, a Kairo do sada odbija da obezbedi boravišne dozvole, svakim danom tonu sve dublje u neizvesnost.
„Ono što me zaista plaši je nepoznata budućnost“, rekao je Naghan. „Kada će se ponovo otvoriti prelaz? Ako se vratimo, da li ćemo živeti u šatoru ili na ruševinama naše kuće?“
“Imenovanje premijera će uslediti nakon konsultacija i njihovih zaključaka”, saopštila je Jelisejska palata, najavljujući niz sastanaka francuskog predsednika i lidera parlamentarnih grupa i partija, koji će biti održan 23. avgusta.
U saopštenju se dodaje da su Francuzi na parlamentarnim izborima izrazili spremnost na promene i da, u duhu odgovornosti, svi politički lideri moraju da rade na sprovođenju te volje. Pregovori bi trebalo da počnu mesec dana nakon što je odlazeća vlada na čelu sa premijerom Gabrijelom Atalom podnela ostavku, ali obavlja dužnost dok ne bude formirana nova vlada.
Nakon vanrednih izbora u julu, nijedan od tri glavna politička bloka u zemlji nema apsolutnu većinu u parlamentu. Među mogućim kandidatima za novog premijera su levičarka Lusi Kaste, socijalista Bernar Kazunov i konzervativac Gzavije Berton, navodi Politiko.
Kaste je jedina zvanična kandidatkinja u trci za premijera, a nju je predložila levičarska koalicija Novi narodni front, koja je osvojila najviše glasova na parlamentarnim izborima u julu.