Novak Đoković postavljen je za drugog nosioca na turniru koji je osvajao sedam puta u karijeri, a odlukom žreba izbegao je Karlosa Alkaraza i Janika Sinera sve do samog finala.
Isto tako, očekuje se da ova ostavka pokrene još lavinu drugih, kada su u pitanju funkcioneri Saveza, ali i oni u stručnom štabu reprezentacije, koje predvodi selektor Dragan Stojković.
Izvršni odbor FSS zasedaće naredne nedelje, navode mediji.
Nedimović je na toj pozicji bio od marta 2023. godine, kada je izglasan na prvoj sednici novog Izvršnog odbora u eri predsednikovanja Dragana Džajića.
Daum je rođen 1995. godine, visok je 206 centimetara i igra na poziciji krilnog centra. “Daum je studirao na koledžu Južna Dakota, a nakon toga je profesionalnu karijeru gradio u Evropi.
Nastupao je dve sezone za španski Obradoiro, a izvanredne partije pružao je u jednom od najprijatnijih iznenađenja italijanske lige ekipe Tortone Basket sa kojom je osvojio i treće mesto u ligi i bio najbolji igrač tog tima.
Srbima je samo pobeda odgovarala da ne bismo zavisili od drugih rezultata, ali to prvo poluvreme, i pored velike podrške od nekoliko desetina hiljada srpskih navijača u Minhenu, bilo je sa naše tačke gledišta smušeno i bezidejno… Igrači su bili loše pozicionirani, stajali su iza protivničkih igrača i daleko jedni od drugih, pokušavalo se sa dugim loptama na centarfora Mitrovića koji je bio odsečen.
Bez centaršuteva, bez pasova, sem onih unazad, bez žustrine i sa sporim tempom, ali i bez šuta na gol, saldo i nije mogao biti bolji od 0:0.
Drugo poluvreme: ista meta isto odstojanje. Kada prvi šut u protivnički gol dođe u drugom delu drugog poluvremena, a najizglednije šanse budu tako jalovi šutevi Mitrovića i Sergeja Milinković-Savića da bi im mogli pozavideti samo ispotprosečni fudbalski amateri, i sami plasman i zauzeta četvrta pozicija u grupi, iza i Danske i Slovenije su misaone imenice!
Tužna slika srpskog fudbala. Očekivanja i ovaj put, kao i 2022, podignuta do maksimuma da bi bila tako jeftino izigrana. Precenjeni i umišljeni srpski selektor, Dragan Stojković Piksi, treba koliko već večeras da predloži momentalni raskid saradnje i sa Savezom i sa srpskim navijačima – uz obeštećenje, istima!
Bez koncepcije i strategije. Danska – Srbija mršavih 0:0.
Panjković, danas programski direktor televizije “Arena sport”, smatra da bi našima trebalo da se vrati jedan “stari dug”:
“Danska je 1992. postala prvak Evrope, tako što su nas (eks-Jugoslaviji uvedene sankcije Ujedinjenih nacija) izbacili sa Evropskog prvenstva u Švedskoj. Možda je ovo trenutak da preko Danske, mi ostanemo u toj Evropi, a da oni odu kući”, rekao je za portal “Simptom” Panjković.
Kada je reč o timu koji će na megdan Danskoj, i Panjković spada u one koji u Lazaru Samardžiću, ubojitom i prodornom ofanzivnom vezisti koji nije imao pravu minutažu dosad na prve dve utakmice EP, vidi rešenje.
“Vidim ga u startnih 11 protiv Danske, odličan je da bude iza leđa Mitroviću i napadačima. On je budućnost srpskog fudbala”, konstatovao je Panjković.
Utakmica između Danske i Srbije na programu je večeras u 21 čas.
Bilo kako bilo, naši će sutra pokazati gde je fudbalska Srbija u odnosu na krem evropskog fudbala.
Dobar poznavalac fudbala i ljubitelj najvažnije sporedne stvari na svetu, glavni i odgovorni urednik portala “Direktno”, Milan Zarić, smatra da je Danska ozbiljna ekipa i reprezentacija koja “kažnjava greške”.
“Generalno, nisam preterani optimista. Pre svega zbog lošeg ulaska u meč naših fudbalera i protiv Engleske i protiv Slovenije i ako se to ponovi, ekipa poput Danske će to znati da kazni, kao što je kaznila i Engleska. Takođe, problem su i česta “tumbanja” ekipe, pa kao da se stiče utisak da nismo dovoljno uigrani”, navodi Zarić za “Simptom”, u odgovoru na pitanje šta očekuje od presudne bitke u Minhenu sutra uveče u 21 čas.
Ali, dodaje, ovo je utakmica na “sve ili ništa” i naši fudbaleri bi morali da zbiju redove, da odigraju utakmicu poput one protiv Portugala u Lisabonu 2021, i da probaju da dođu do tog drugog mesta.
Kako cela nacija očekuje u “startnih 11” sutra i nešto brže i prodornije Veljka Birmančevića i Lazara Samardžića, Zarić kaže da su svakako oni, kada su ulazili sa klupe (na prva dva meča), donosili neku novu energiju…
“… naša reprezentacija je izgledala znatno življe pa sam svakako pobornik toga da im treba dati šansu od početka. Posebno zbog toga što bi od njihovih lopti mogao da profitira i prvi centarfor ekipe, Aleksandar Mitrović”, zaključuje Zarić.
Duel Srbije i Danske na programu je sutra na minhenskoj Alijanc areni u 21.00.
“Sa velikim bolom i tugom, Košarkaški savez Srbije primio je vest da nas je danas napustio naš legendarni košarkaš, trofejni reprezentativac i bivši predsednik KSS Dragan Kapičić”, navedeno je u saopštenju.
Kapičić je rođen 7. avgusta 1948. godine. U dresu reprezentacije Jugoslavije osvojio je sedam zlatnih medalja – na Svetskom prvenstvu u Ljubljani 1970. gde je Jugoslavija osvojila prvo zlato, na Evropskom prvenstvu u Beogradu 1975. i pet na Balkanijadama 1968, 1969, 1970, 1972. i 1973. Osvojio je i tri srebrne medalje, na Evropskim prvenstvima u Kazerti i Napulju 1969. i u Esenu 1971, kao i na Svetskom prvenstvu u San Huanu 1974. godine.
Na Evropskim prvenstvima za reprezentaciju Jugoslavije igrao je na 30 utakmica, na Svetskim prvenstvima odigrao je 13 utakmica, devet utakmica na Olimpijskim igrama i 19 na Balkanskim igrama. Ukupno je odigrao 169 utakmica za reprezentaciju Jugoslavije i postigao 1.484 poena, navedeno je na sajtu KSS.
Natali Beljanski pozdravila je prisutne zvanice: „Ovom izložbom započinjemo program aktivnosti u Kulturnom centru Srbije koje su usmerene na učešće Srbije na Olimpijskim igrama. Ona prikazuje ne samo originalna umetnička dela već i dokumentarne predmete iz zbirki srpskih muzeja, koji svedoče o mestu sporta u umetnosti.“
Dr Tijana Palkovljević Bugarski osvrnula se na realizaciju i cilj izložbe: „Ovo je prilika i da se podsetimo 1929. godine i dolaska u Beograd Anrija Košea, u to vreme svetskog prvaka u tenisu, dok iščekujemo skorašnji dolazak u Pariz najboljeg tenisera današnjice Novaka Đokovića. ,,Muzejska reprezentacijaˮ je jedinstvenim odabirom raznorodnih muzejskih predmeta pokušala da vizuelnim jezikom izložbe, kroz umetnost, prikaže sport – njegovu važnost i inspirativnost, prisutnost u evropskoj civilizaciji od antičkog doba do danas i njegov značaj u savremenom trenutku.“
Predsednica Pokrajinske vlade, Maja Gojković, istakla je: „Imajući u vidu visoke domete i naših sportista i naših umetnika, sigurna sam da će ova izložba, u ovoj „svojoj“ disciplini, imati snagu i lepotu nastupa Novaka Đokovića, Ivane Španović, Nikole Jokića i drugih vrhunskih sportista koji će na Olimpijskim igrama u Parizu braniti boje Srbije. Verujem da će njen dobar odjek doprineti i uspehu naših sportista na ovogodišnjim Olimpijskim igrama, kao i da će, zahvaljujući ovoj simbiozi sporta i umetnosti, srpsko kulturno nasleđe i sportski uspesi postati još vidljiviji evropskoj i svetskoj publici.“
Nikola Selaković, ministar kulture, otvorio je izložbu rečima: „Ova izložba u sebi neguje najbolje osobine olimpizma, starog i novog. Ona i brzinom toka emocija i ideja i visinom umetničke artikulacije i snagom kulturnog izraza uspeva da uzbudi, da pita i odgovori. Takom ona uspeva da predstavi smisao jedinstva i uzvišenosti ljudskog, prekaljenog u olimpijskom plamenu.“
Olimpijske igre su još od antičkih vremena uticale na društvena zbivanja i trajno se utkale u kulturu evropskog kontinenta. One su zaustavljale ratove i postavljale sportska nadmetanja ispred oružja, nauke i trgovine. Takmičari sportskog duha bili su i ostali primer ljudi plemenitih vrlina i najvećih humanih vrednosti, spojivši u sebi harmoniju telesnih i umnih veština.
Umetnost je takve vrednosti uvažavala, pratila i učinila ih trajnim kroz brojne uzorne predstave antičkih sportista u duhu čuvene latinske izreke Mens sana in corpore sano. Ovogodišnje održavanje Olimpijskih igara u Parizu, gradu umetnosti, podstaklo nas je da u kolekcijama srpskih muzeja tragamo za umetničkim delima i muzejskim predmetima sa predstavama sporta i sportskih aktivnosti, kao i da kroz odabrane muzejske predmete prikažemo jedan mogući pogled na sportsko-umetnički identitet srpskog naroda.
Izložba Sport u umetnosti. Umetnost sporta broji 44 umetnička dela i predmeta nastalih u periodu od 1858. do 2018. godine. U Kulturnom centru Srbije biće predstavljena odabrana dela iz kolekcije Galerije Matice srpske, Muzeja savremene umjetnosti Republike Srpske, Muzeja Jugoslavije, Galerije slika „Sava Šumanovićˮ u Šidu, Muzeja savremene umetnosti u Beogradu, Galerije Srpske akademije nauka i umetnosti i Kuće Legata u Beogradu. Odabrane radove potpisuju umetnici Sava Šumanović, Ivan Radović, Petar Dobrović, Ivan Tabaković, Steva Todorović, Petar Omčikus, Dušan Todorović, Bojan Bem, Uroš Đurić i Tomislav Peternek, ali i Henri Mur, Endi Vorhol, Saj Tvombli, Mikelanđelo Pistoleto, Gotfrid Helnvajn i Džejms Rozenkvist. Takođe, pariska publika će imati priliku da vidi i sportske rekvizite, medalje i fotografije iz kolekcije Muzeja Jugoslavije i umetničke fotografije iz Muzeja savremene umetnosti u Beogradu, koji svedoče o učešću srpskih i jugoslovenskih sportista na pređašnjim Olimpijskim igrama i o organizaciji najvećih sportskih manifestacija u ondašnjoj državi.
Na izložbi će putem novih modernih tehnologija biti predstavljena i najstarija predstava sporta na čuvenoj slici Prvo srpsko gimnastičko društvo iz 1858. godine slikara Stevana Todorovića iz kolekcije Narodnog muzeja Srbije.
„Nema sumnje da je kao fenomen modernosti tokom dvadesetog veka sport fascinirao brojne stvaraoce. Sport je istovremeno uspeo da se izdigne iznad puke „tematske“ preokupacije umetnika. Sport u umetnosti trasirao je put ka umetnosti sporta. Ili je možda bilo obrnuto? Upravo o ovoj dijalektici svedočiće posetioci izložbe u Parizu, a Kulturni centar Srbije biće obavezna stanica između dva sportska događaja. Jer, u Parizu se ne može bez umetnosti, čak i kada se čini da će joj sport „oduzeti“ prvo mesto.“ – iz recenzije prof. dr Dijane Metlić, istoričarke umetnosti.
Pripremom ove izložbe oformljena je „muzejska reprezentacijaˮ koja, kroz jedinstven odabir umetničkih dela i muzejskih predmeta, na Olimpijskim igrama u Parizu nastupa u disciplini umetnost sa temom sporta u srpskim muzejskim kolekcijama i ukazuje na važnost kulturne diplomatije.
Realizacija izložbe je rezultat saradnje između Galerije Matice srpske, Muzeja Jugoslavije, Muzeja savremene umjetnosti Republike Srpke i Muzeja savremene umetnosti u Beogradu. Izložbu Sport u umetnosti. Umetnost sporta prati srpsko-francuski istoimeni katalog sa uvodnim tekstom dr Tijane Palkovljević Bugarski, upravnice Galerije Matice srpske i mr Nede Knežević, direktorke Muzeja Jugoslavije, koje su ujedno i koordinatorke projekta. Autorske tekstove potpisuju prof. dr Simona Čupić, istoričarka umetnosti i prof. dr Sarita Vujković, direktorka Muzeja savremene umjetnosti Republike Srpske, koje su autorke izložbe.
Stručni saradnici na realizaaciji izložbe su msr Nikola Ivanović, kustos Galerije Matice srpske i Radovan Cukić, viši kustos Muzeja Jugoslavije. Ministarstvo kulture Republike Srbije omogućilo je realizaciju kataloga i izložbe, a podršku je pružio Francuski institut u Srbiji.
Prvi se pre izvesnog vremena dosetio da organizuje atletske trke i manifestacije u čast srpskih naučnika koji su svojim izumima ne samo obeležili vreme u kojem su živeli nego i promenili svet nabolje.
Nakon organizacije trke u čast velikana Mihajla Pupina u banatskom selu Idvor, odakle je i potekao i otišao put SAD gde je nastavio svoju naučnu misiju i stvaralaštvo, ovaj sportski stručnjak došao je na ideju da se na Omladinskom stadionu na beogradskoj Karaburmi trkači i atletičari oprobaju u svojim disciplinama baš na datum rođenja jednog od najvećih umova sveta, Nikole Tesle, 10. jula.
Pod pokroviteljstvom Atletskog saveza Beograda, OAK Beograda, ali i Muzeja Nikole Tesle, Pantelić je i ove godine organizator takmičenja koje će, uostalom kao i svake godine, biti u simboličnom znaku 1856, kolika će biti dužina staze (godina Teslinog rođenja), što važi za sve uzrasne kategorije.
Kada su u pitanju nagrade, tu su medalje, majice sa Teslinim likom i knjige o Tesli, a troje najbržih i u muškoj i u ženskoj kategoriji dobija posebne nagrade.
Medijski pokrovitelj je gradska televizija Studio B, a takmičenje koje se organizuje već 17. put počinje u 18 časova.
Trener Pantelić, popularni “Nole”, u izjavi za “Simptom” poziva sve poklonike sporta, ljubitelje atletike i ljude dobre volje da dođu i svojim prisustvom uveličaju svojevrsni sportski praznik te na taj način simbolično odaju priznanje čoveku kome dugujemo zahvalnost za dobru stranu sveta kojeg poznajemo.
Daku je u sredu posle utakmice protiv Hrvatske uzeo megafon i sa navijačima započeo skandiranje. Među parolama se moglo čuti i “Ubij Srbina”, kao i vređanje Severne Makedonije.
Klub iz Kazanja osudio je ponašanje svog fudbalera, saopštio je da će primeniti disciplinske i novčane sankcije po njegovom povratku u Rusiju.
Poledica, uvek iskren i direktan, za portal “Simptom” kaže da je problem neuigranosti očit, a da kolektivni momenat i timski duh Srbiji nedostaju poslednjih godina, “sigurno od Svetskog prvenstva u Kataru”.
“Taj problem imamo već duže vreme. Iskreno, od tada do danas nisam video neki pomak i napredak u našoj igri, i mi se svi više oslanjamo na neku inspiraciju pojedinaca i individualni kvalitet koji je zaista nesporan. Imamo sjajne igrače u sjajnim klubovima, ali sve to ukomponovati da bude dobro timski mislim da je odgovornost stručnog štaba koji o tome mora da vodi računa”, ističe Poledica.
Navodi da je ovo EP pokazalo da je svaki meč drugačiji i da smo protiv Engleza izgledali solidno, “a način kako smo igrali je bio potpuno drugačiji u odnosu na onaj protiv Slovenije”.
“Čeka nas Danska, ozbiljna ekipa i odlično ukomponovana. Jako je se plašim jer Danci iako su u obe prethodne utakmice bili dosta dobri, rezultatski sa dva remija protiv Slovenije i Engleske nisu imali sportske sreće. Imaćemo u tom susretu dosta problema, nadam se najboljem, ali biće veoma teško”, upozorava sagovornik portala.
Pitanje koje od juče postavlja laička javnost – gde su i zašto u timu nema bržih i ubojitijih igrača poput Lazara Samardzića (22 godine), za Poledicu je i te kako relevantno, jer, kako kaže, “svi mi koji pratimo fudbal vidimo da se radi o igraču koji ima izuzetan potencijal i kvalitet i trebalo bi da bude nosilac igre Srbije u narednih 10 godina”.
“… i koji se već dokazao u jednoj od taktički najzahtevnijih liga (italijanska, Udineze). To pitanje je pitanje za selektora Stojkovića, mislim da je juče pogrešio ali isto tako i da će Samardžić biti u timu za utakmicu protiv Danske. Vidimo i da mnoge reprezentacije dosta ulažu u mlade igrače i daju im prostora pa su tako nosioci igre Turske igrači od 19 godina; Španija nastupa sa igračima od 17 godina, a nama je juče najmlađi igrač bio Strahinja Pavlović sa 23 godine. Očigledno se selektor opredelio za igrače koji su iskusniji imajući u vidu da su utakmice važne i izazovne, ali ponavljam, očekujem Samardžića protiv Danske”, napominje Poledica.
Upitan i da li je ovo (loši rezultati i bledi učinci reprezentacije) posledica možda loših odluka Saveza i nepravde učinjene pre izvesnog vremena prema Nemanji Vidiću, kao kandidatu za prvog čoveka srpske kuće fudbala, odgovara da bi najpre trebalo razdvojiti učinke reprezentacije od učinaka Saveza.
“Fudbalski savez Srbije i njihov rad ne treba gledati kroz rezultate reprezentacije. Rezultati i status reprezentacije zavise od igrača koji mahom dolaze iz inostranstva, Savez tu nema neku veliku kontrolu. Ono što treba da bude slika FSS-a je ono što se dešava iznutra u Savezu unutar države, a ono čemu smo svedočili poslednju godinu jesu korupcija, namešteni mečevi, 100 gledalaca po utakmici itd., jedan potpuni kolaps i sunovrat srpskog klupskog fudbala”, smatra Poledica i dodaje kako na EP nismo još imali igrače koji su zabeležili minute iz naše domaće Superlige…
Saglasan je da je nepravda prema Vidiću velika imajući, kako kaže, u vidu njegovo znanje, reputaciju i ugled u svetu, ali ocenjuje da je sve što se dešava u “smislu nedostatka sistema plod dugogodišnjeg nerada, i činjenice da nemamo ni ideju ni strategiju, niti se naš savez oslanja na savremene tehnologije i savremen način rukovođenja”.
“U tom smislu mislim da puno zaostajemo, plašim se da ćemo tek platiti veliku cenu u vremenu ispred nas jer svi napreduju i pokušavaju u dužem periodu da kroz strategije unaprede fudbal, a baš smo u tom segmentu hendikepirani”, zaključuje Mirko Poledica.
U finalu je srpska štafeta došla do prvog mesta rezultatom 3:12,90, ostavivši iza sebe Poljsku i Grčku, zahvaljujući spektakularnom finišu Andreja Barne.
Ovo je tek četvrto zlato u istoriji za Srbiju na kontinentalnim prvenstvima.
Stjepanović, Barna, Aćin i Cvetkov su već bili finalisti i evropskog i svetskog prvenstva, a bili su i učesnici na Olimpijskim igrama u Tokiju.
Oni su, takođe, izborili mesto i za najveću smotru svetskog sporta u Parizu.
Protiv Danske je neophodna pobeda, u čemu su saglasni strelac jedinog gola protiv Slovenije, Luka Jović i selektor Srbije, Dragan Stojković Piksi.
“Bila je jako kvalitetna utakmica u visokom ritmu, moram da pohvalim ekipu Slovenije, svojom pozitivnošću su me iznenadili. Mi smo imali puno situacija i prilika za gol. Idemo dalje, da se pripremimo što bolje za treći meč sa Danskom. Nema kalkulacija i sigurno je da ćemo dati sve od sebe da ostvarimo pobedu”, poručio je Jović.
Selektor Stojković naveo je da su mu osećanja pomešana.
“Kada dođete do gola u poslednjem udarcu sigurno je da vam taj gol donosi radosti i zaslužili smo taj gol. Uspeli smo u onome što smo i želeli, a to je da smo kreirali veliki broj šansi, lopta nije htela u gol. Čestitam momcima na mentalitetu, moraju da veruju, i govorim im da nikada nije kraj dok ne bude kraj. Gol je apsolutno zaslužen i značiće Joviću za dodatno samopouzdanje”, rekao je Piksi.
On je dodao da ga Slovenci nisu iznenadili i da se radi o disciplinovanoj ekipi.
“U pitanju je fizički spremna ekipa Slovenije što stvara dodatni problem nama. Međutim, uspeli smo da stvorimo veliki broj šansi. Statistika kaže da smo imali preko 14 ili 15 udaraca na gol. To je zaista veliki broj”, istakao je Stojković.
U trećoj pišemo našu sudbinu. Danska?
“Otvorena je igra, mi ili oni. Danska je snažan i organizovan tim ali nema nepobedivih. Da se odmorimo i izvučemo pouke iz ovog meča i damo sve od sebe. Odlučujuća je utakmica i igrači su toga svesni”, zaključio je selektor Srbije.
Taktička bitka u prvom poluvremenu Srbije i Slovenije iznedrila je iscrpljujuću i u mnogim segmentima nepovezanu igru “orlova” koji su samo na momente podsetili na potencijal koji imaju.
Sve do 40. minuta Slovenci su ostavili bolji utisak, dok su naši reprezentativci bili iza protivničkih igrača, loše pozicionirani i pomalo anemični.
Desilo se u tim trenucima upravo ono što nije smelo da se desi – Slovenci su duže držali loptu od nas. Protivnik je pogodio stativu u 38. minutu, a Srbija nije pokazala ništa od očekivanog. Odjednom, sjajna šansa Mitrovića u 41. minutu, pa šut Saše Lukića u 43, pa polupokušaj iz kaznenog prostora ponovo Mitrovića u 46. glavom ukazali su na moguće promene i bolju igru naših u nastavku.
Kako je počeo drugi deo igre ređale su se šanse naših: u 47. minutu Tadić je kreirao za Mitrovića stopostotnu šansu koju je ovaj promašio; potom i u 49. opasan centaršut Gaćinovića, da bi dobar početak II poluvremena opet začinio tandem Tadić–Mitrović. Prvi je centrirao a drugi odlično šutirao glavom ali je lopta nakon odbitka otišla u korner.
U momentima kada je Srbija imala nešto konstantniju igru, desni bek Slovenije Karničnik se iskrao, tačnije primio “poklon” od Gaćinovića koji je načinio kardinalnu grešku na polovini Slovenije i sjajno se iz drugog plana ubacio u šesnaesterac te na povratnu loptu iskosa odlično odreagovao: Slovenija je tada povela sa 1-0 (69).
Mitrović je imao novu odličnu šansu u 72. koju nije iskoristio, i sve je delovalo da će Srbija ponovo izgubiti.
Međutim, na radost svih naših navijača, u dubokoj nadoknadi vremena, Luka Jović je fenomenalnim i rezantnim udarcem smestio loptu u mrežu glavom posle kornera koji je izveo Ivan Ilić (90+5).
Inače, na početku, himna Srbije “Bože, pravde” je odjekivala minhenskom “Alijanc arenom” i otpevana uglas, zajedno sa desetinama hiljada naših navijača te je osećaj svih kojima je Srbija na srcu bio potpun.