Razlog je jasan. Zato što tada ona nije postojala kao nezavisna, autokefalna crkva, jer Kneževina Srbija nije bila stekla priznatu međunarodnu državnu samostalnost, nezavisnost. Tek će ‘Pravoslavna crkva u Kneževini Srbiji’ postati nezavisna, biti uspostavljena, zapravo dejure osnovana kao autokefalna 8/20. oktobra 1879. g. (više od godinu dana poslije Berlinskog kongresa i međunaronog priznanja Srbije kao nezavisne drzave). To će steći odlukom (tomosom) Vaseljenske patrijaršije iz Carigrada. Važno je reći da je tomosom vaseljenskog (carigradskog) patrijarha Joakima III i Vaseljenske patrijaršije od 8/20. oktobra 1879. ustanovljena (ne obnovljena, već osnovana, jer kontinuiteta nema) autokefalnost ‘Pravoslavne crkve Kneževine Srbije’, kako se i navodi u tomosu, a ne autokefalnost ‘Srpske pravoslavne crkve’, kako se često podmeće. I manipuliše.
Poglavar crkve u Srbiji od tada se službeno titulisao ‘Arhiepiskop beogradski i mitropolit Srbije’ (odnosno, Pravoslavne crkve u Srbiji – Kneževine, a od 1882. Kraljevine) i to je oficijelno važilo sve do 1920. godine, a sa stanovišta kanonskog prava do tomosa Vaseljenske patrijaršije 19. februara 1922.
U namjesničkom ustavu Knjaževstva Srbije 1869. u članu 31 bilo je normirano: “Vladajuća je vera u Srbiji istočno-pravoslavna. A slobodna je svaka druga priznata vera, i stoji pod zaštitom zakona u izvršenju svojih obreda. No, niko ne može, pozivajući se na propise svoje vere, osloboditi se svojih građanskih dužnosti. Zabranjuje se svaka radnja, koja bi mogla biti ubitačna za pravoslavnu veru (prozelitizam).”
Dakle, nema prostora za ideološko-politička podmetanja i krivotvorine. Koristiti izraz ‘Crkva Srbije’ ili ‘Pravoslavna crkva u Srbiji’ je ispravno i u istorijskom kontekstu, a nadasve i u aktuelnom, jer je to autokefalna crkva države Srbije, koja je u Crnoj Gori uvezena nakon 1918. godine i od tada djeluje do danas uzurpatorski. Neka se ljute koliko god hoće a pozivam manipulatore da to medijski javno raspravimo. Nema laži i obmane sa istorijskim činjenicama.
Naravno, ako želimo uvažiti, a potrebno je, službenu terminologiju Vaseljenske patrijaršije koja je u tomosu 1879. g. naziva ‘Pravoslavna crkva Kneževine Srbije’, a ne ‘Srpska pravoslavna crkva’. Knjaževina Srbija, od 1878. godine nezavisna država, međunarodno priznata, proglašena je Kraljevinom 1882. pod vladavinom dinastije Obrenović. Ona je decembra 1888. g. obnarodovala i proglasila Ustav Kraljevine Srbije. Član 3 tog Ustava normira: “Državna je vera u Srbiji istočno-pravoslavna. Srpska je crkva avtokefalna. Ona ne zavisi ni od koje strane crkve ali održava jedinstvo u dogmama sa Istočnom Vaseljenskom crkvom”.
Vaseljenska (Carigradska, Konstantinopoljska) patrijaršija, koja je dala autokefalnost Crkvi Kneževine Srbije 1879, koristila je u službenoj komunikaciji, shodno kanonskom poretku, sa Crkvom u Srbiji zvaničnu terminologiju iz tomosa iz 1879, prilagođenu obliku vladavine u Srbiji (državna vlast je u smislu oblika vladavine bila uzdignuta sa stupnja Kneževine na rang Kraljevine). Termin oficijelni njen bio je: ‘Pravoslavna crkva Kraljevine Srbije’.
Ustav Srbije iz 1888. je suspendovao i pravno ukinuo Namjesnički ustav iz 1869. i kao novi vrhovni državno-politički akt bio je na snazi do 1901. kada je Kraljevina Srbija usvojila novi ustav, u kome je, između ostalog promijenila, između ostaloga, i odredbe koje se tiču zvanične vjere i crkve, odnosno, njenog naziva. U Ustavu 1901. ranija odrednica ‘Srpska crkva’ mijenja se odrednicom ‘Pravoslavna crkva Kraljevine’. Zapravo, u Ustavu Kraljevine Srbije iz 1901. u članu 3 piše: “Državna je vera u Srbiji istočno-pravoslavna. Pravoslavna crkva Kraljevine, po dogmatima jednaka sa Istočnom Vaseljenskom crkvom, nezavisna je i avtokefalna”.
Elem, Ustav Kraljevine Srbije iz 1901. izbacio je odredbu iz ranijeg ustava iz 1888. i umjesto zvaničnog, ranijeg civilnog, državnog, ustavnog termina (ne i crkvenog) ‘Srpska crkva’ uveo termin ‘Pravoslavna crkva Kraljevine’ (Srbije, napomena N. A.). Međutim, 1903. godine Srbija je donijela novi ustav (koji je važio do donošenja Vidovdanskog ustava Kraljevine SHS 1921), kojim je (riječ je o Ustavu Srbije iz 1903) njena zakonodavna vlast zamijenila Ustav iz 1901. ili ga ukinula. U pogledu crkve i državne vjere u Ustavu Kraljevine Srbije od 7. juna 1903. u članu 3 piše: “Državna je vera u Srbiji istočno-pravoslavna. Srpska je crkva avtokefalna. Ona ne zavisi ni od koje strane crkve: ali održava jedinstvo u dogmana sa Istočnom Vaseljenskom crkvom”.
Zaključak: Član 3 Ustava Kraljevine Srbije iz 1903. kaže da je Srpska crkva autokefalna, kao sto član 40 Ustava Knjaževine Crne Gore 1905. normira da je Crnogorska crkva autokefalna. U nezavisnoj državi je autokefalna crkva. Nama je silom oteta država 1918. i oteta Crnogorska crkva 1920.
Autor je istoričar i pravnik iz Crne Gore.




Foto: video 

Foto: video


