Unutrašnji problemi francuskog predsednika umanjili su njegove ambicije i oslabili njegov uticaj unutar Evropske unije.
Dok se lideri Evropske unije okupljaju kako bi napravili plan igre suočeni sa egzistencijalnim krizama, od borbe protiv uspona krajnje desnice do sprečavanja lošeg sporazuma Trampa i Putina o Ukrajini, više se ne mogu oslanjati na Makronove grandiozne ideje.
Razgovori sa 10 diplomata i zvaničnika iz cele Evropske unije, kojima je svima zagarantovana anonimnost kako bi otvoreno razgovarali o političkoj sudbini francuskog predsednika, sugerišu da su domaći problemi 47-godišnjeg centriste i fokus na njegovo nasleđe učinili od njega prepreku napretku, a ne njegov motor.
Predlog predsednice Komisije Ursule fon der Lajen o „zidu dronova“ za zaštitu evropskog neba od sve invazivnijih bespilotnih letelica Rusije?
Nerealno, za Makrona.
Ideja predsednika Evropskog saveta Antonija Koste da se pojednostavi proces pristupanja EU eliminisanjem potrebe za jednoglasnošću?
Ne. Francuska se ne odriče svog prava veta.
Učiniti našu planetu ponovo velikom?
Možda jednog dana. Ali sada nije vreme za direktivu o dužnoj pažnji koja zahteva od kompanija da prate svoje globalne dobavljače zbog kršenja ljudskih prava i životne sredine. Ili za klimatske ciljeve za 2040. godinu, štaviše.
Makron je poslednjih meseci postao oprezniji, protiveći se predlozima koji rizikuju da izazovu negativne reakcije u Francuskoj, i oštriji u vezi sa predlozima koje ne kontroliše. Francuska je umesto toga usmerila svoju energiju na smanjenje birokratije.
Poslednjih nedelja francuski lider se zalagao za veću kontrolu migracija i smanjenje birokratije, dok je lobirao za nova pravila kako bi se deca držala podalje od društvenih mreža i nastojao da se stvore izuzeci za proizvođače automobila u skladu sa zelenim ciljevima. Teško da je to ono što evropski snovi.
„Ovog Makrona su obuzeli domaći problemi“, rekao je jedan diplomata EU. „On više nije evropski šampion koga smo nekada poznavali.“
Makron je poslednjih meseci postao oprezniji, protiveći se predlozima koji rizikuju da izazovu negativne reakcije u Francuskoj.
Nije isti čovek
Kada je reč o promenama koje je Evropska unija videla u poslednjoj deceniji, teško je potceniti Makronov uticaj i viziju. Govoreći na Univerzitetu Sorbona 2017. godine, snažno se zalagao za snažniju Evropu koja ne bi bila toliko zavisna od prekomorskih partnera, bilo za proizvedenu robu ili za sopstvenu odbranu.
Međutim, premotajmo u oktobar 2025. godine i postaje jasno da politika i nasleđe igraju veliku ulogu u Makronovoj računici.
Makron je dugo bio smatran pristalicom uvođenja novih članica u Evropsku uniju kako bi se povećao ekonomski i geopolitički uticaj bloka. On je predvodio Evropsku političku zajednicu kao neku vrstu čekaonice za buduće članice EU 2022. godine, a godinu dana kasnije obećao je da će zemlje koje žele da postanu kandidati uvesti u blok što je „brže moguće“.
Nije ni čudo, dakle, što su Makronovi saveznici imali problema da razumeju odluku Francuske da se suprotstavi Kostinom predlogu da se ukine pravo veta mađarskom predsedniku Viktoru Orbanu na delove procesa pristupanja. Teškaš iz Makronove grupe Renew u Evropskom parlamentu rekao je da je taj potez „u potpunoj suprotnosti“ sa Makronovim prethodnim obavezama.
„To je fundamentalna greška“, rekao je jedan od njih.
Prema rečima jednog od glavnih Makronovih saveznika, francuski predsednik jednostavno nema politički kapital da podrži neke od svojih ambicija, posebno one koje pružaju podršku evroskepticima i krajnje desničarskom Nacionalnom okupljanju Marin Le Pen.
Simptom/Politiko