Narodna banka Srbije (NBS) je preduzela korake da usaglasi svoje platne sisteme i regulativu sa standardima Evropske unije (EU). Srbija je ovim postala 41. članica SEPA, što predstavlja važan korak na njenom putu evropskih integracija.
Gradsko ili opštinsko zemljište predstavlja nepokretnost koja se nalazi u javnoj svojini lokalne samouprave, odnosno opštine ili grada. Slično kao i kod državne svojine, opština kao jedinica lokalne samouprave ima pravo nad određenim zemljištem na svojoj teritoriji.
Ono može biti građevinsko, poljoprivredno ili neke druge namene, a način njegovog otuđenja (prodaje) regulisan je Zakonom o javnoj svojini i Zakonom o planiranju i izgradnji, podzakonskim aktima, kao i lokalnim propisima svake lokalne samouprave.
Kako započeti proces kupovine zemljišta?
Jeste li ikada razmišljali o tome koliko je zapravo jednostavnije kupiti gradsko ili opštinsko zemljište nego što se to čini na prvi pogled? Proces kupovine počinje informisanjem kod nadležnih opštinskih ili gradskih službi o dostupnim parcelama.
Prvi korak je poseta upravi gde možete dobiti informacije o:
trenutno dostupnim parcelama za prodaju
planiranim licitacijama zemljišta
uslovima za učešće na javnom nadmetanju
urbanističkim uslovima i planiranoj nameni zemljišta
Važno je napomenuti da se zemljište u javnoj svojini lokalne samouprave najčešće ne može kupiti direktno već putem javnog nadmetanja ili licitacije. Ovakav pristup osigurava transparentnost procesa i jednake šanse za sve zainteresovane kupce.
Javno nadmetanje kao najčešći način kupovine
Opština ili grad objavljuju javni oglas o prodaji određene parcele, koji sadrži sve bitne informacije o zemljištu, početnoj ceni i uslovima učešća.
Da biste učestvovali na javnom nadmetanju, obično je potrebno:
Podneti prijavu za učešće
Uplatiti depozit (obično 10-20% od početne cene)
Priložiti potrebnu dokumentaciju
Samo nadmetanje odvija se javno, gde zainteresovani kupci daju svoje ponude. Zemljište se dodeljuje ponuđaču sa najvišom cenom. Nakon toga, sklapa se ugovor o kupoprodaji.
Potrebna dokumentacija za kupovinu
Za uspešnu kupovinu gradskog i opštinskog zemljišta potrebno je pripremiti određenu dokumentaciju. Najčešći dokumenti su:
Osnovni podaci, lična karta ili izvod iz APR-a (za pravna lica)
Dokaz o uplati depozita za učešće na licitaciji
Potvrda o PIB-u
Izjava o prihvatanju uslova iz javnog oglasa
Nakon uspešne licitacije, ako ste izabrani kao najbolji ponuđač, bićete pozvani da potpišete ugovor o kupoprodaji zemljišta. Na osnovu ovog ugovora, kasnije ćete moći da uknjižite vlasništvo u katastru nepokretnosti.
Konzorcijum koji čine Strela iz Obrenovca, Strela Ub, Lastra i Lasta, s kojim je Grad Beograd nedavno raskinuo ugovor, ponovo je dobio posao javnog prevoza, piše portal eKapija, a prenosi agencija Beta.
Konzorcijum će prevoz obavljati na teritoriji gradske opštine Surčin (potez 600) i deo prigradskog i lokalnog prevoza.
Kako piše u odluci Sekretarijata za javni prevoz, posao je dodeljen u okviru javno-privatnog partnerstva na period od deset godina. Njegova vrednost iznosi 125,89 milijardi dinara, odnosno nešto više od jedne milijarde evra.
Ovo je bila i jedina ponuda pristigla na tender, objavljen u martu ove godine.
Ugovorom je predviđeno da Lastra obavlja 10,11 odsto posla, a Lasta 38,5 odsto. Strela Ub obavljaće 8,86 odsto posla, a Strela Obrenovac najveći deo -42,53 odsto.
Predložena mreža linija obuhvata 12 gradskih linija u opštini Surčin. Mreža prigradskih i lokalnih linija podeljena je na ukupno 304 linije.
Novac
Šta Strela dobija kupovinom Laste: Veći gubitak, ali i vrednost imovine mete, iza kupca jedna od najboljih godina
Aleksandra Bulatović
Prevoznik mora da obezbedi 373 autobusa
U skladu sa zahtevima nabavke, za gradski prevoz na potezu 600 biće potrebno ukupno 76 autobusa, od čega 47 solo i 22 zglobna vozila, dok će dodatnih sedam biti u rezervi.
Za prigradske i lokalne linije predviđeno je 297 autobusa, uključujući 32 minibusa, 198 solo autobusa i 40 zglobnih vozila, dok će u rezervi biti 27 vozila.
Ukupno, novi prevoznik moraće da obezbedi 373 autobusa, od kojih će najmanje 170 biti „tenderski nova“, vozila proizvedena 2023. godine ili kasnije.
Takođe, 68 autobusa biće hibridna ili električna.
Autobusi moraju ispunjavati standarde Euro 6, imati video nadzor i sistem za brojanje putnika. Takođe, moraju da imaju informativne displeje i besplatan Wi-Fi.
Ugovor predviđa i obavezu privatnog partnera da u roku od šest meseci od potpisivanja nabavi dodatna rezervna vozila.
Odbornici Beograda usvojili su na sednici 6. marta Predlog rešenja o davanju saglasnosti Sekretarijatu za javni prevoz da raskine ugovor o javno-privatnom partnerstvu u obavljanju javnog prigradskog i lokalnog prevoza putnika, zaključenog sa privatnim konzorcijumom, kojeg čine ASP Strela Obrenovac, ASP Strela Ub, Lastra Lazarevac i SP Lasta.
Predsednik Samostalnog sindikata saobraćajnog preduzeća „Lasta“ Beograd, Nebojša Mirović rekao je tada da će se raspisati novi tender.
Strela namerava da kupi Lastu
Podsetimo, preduzeće Strela-Obrenovac objavilo je krajem aprila na Beogradskoj berzi Obaveštenje o nameri preuzimanja akcija Saobraćajnog preduzeća Lasta iz Beograda.
Naime, ovaj obrenovački prevoznik, koji već drži 16,8 odsto te firme, spreman je da preuzme i preostalih 83,2 odsto.
Nadzorni odbor kompanije Lasta potom je objavio mišljenje o ponudi preduzeća Strela Obrenovac za preuzimanje. Ocenjeno je da je ponuđena cena adekvatna i u skladu sa Zakonom o preuzimanju akcionarskih društava.
I autosaobraćajno preduzeće Lastra iz Lazarevca biće u potpunosti privatizovano. U samoj strukturu kapitala najveći deo čini Strela iz Obrenovca (77,16 odsto).
Međutim, Ministarstvo privrede početkom aprila dalo je oglas za prodaju preostalog dela preduzeća.
Kapital koji se prodaje, odnosno privatizuje (22,84 odsto ukupnog kapitala Lastre), pripada sa 17,31 odsto Republičkom fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje. Državi pripada 3,82 odsto, a 1,71 odsto Nacionalnoj službi za zapošljavanje.
Otvaranje prijava bilo je predviđeno za 25. april, a ishod ove prodaje još uvek nije zvanično objavljen.
Nedavno je Direkcija za upravljanje oduzetom imovinom objavila tender za uslugu stapanja, rafinacije i livenja u polugu određene finoće – za zlato 999,9 i za srebro 99,95.
Radi se o zlatnom nakitu i srebru koji su trajno oduzeti po sudskim presudama. Forbes Srbija je tim povodom uputio pitanje Direkciji koja količina oduzetog zlata i srebra se na godišnjem nivou pretvori u zlatne poluge.
Prerada kada se sakupi dovoljna količina
Iz Direkcije odgovaraju da količina zlata, srebra i metala nalik zlatu koja se oduzme na godišnjem nivou zavisi od odluka sudova. Pretapanje i rafinacija vrši se po potrebi – kada se skupi dovoljna količina.
Posle rafinacije, zlato se izliva u zlatne poluge standardnog oblika i veličine i čistoće 999,9. To znači da njihov sadržaj predstavlja 99,99 odsto čistog zlata.
Iz Direkcije navode da su do dana dostavljanja zahteva Forbes Srbija, 15. aprila, izlivene četiri zlatne poluge od oduzetog zlata, finoće 999,9 i standardnih težina između 11.500 grama i 12.500 grama.
Ove poluge se čuvaju u Narodnoj banci Srbije i nemaju konkretnu namenu, naveli su iz Direkcije.
U dopisu koji nam je poslala Direkcija kao odgovor, nisu spomenute poluge od srebra, odnosno koliko je srebrnih poluga izliveno od oduzetog srebrnog nakita, tj. da li je uopšte bilo tih slučajeva.
Ko izliva oduzeto zlato?
Uslugu stapanja i rafinacije zlata i srebra, i livenje u poluge određene finoće ranije je radio Institut za rudarstvo i metalurgiju Bor. Naime, sa tim Institutom je i 2020. i 2022. godine Direkcija za oduzetu imovinu sklopila okvirni sporazum. I ovde se radilo o zlatu i srebru koje je oduzeto sudskim odlukama.
Vrednost ugovora na osnovu sporazuma iz 2022. iznosila je 3.999.997,88 dinara. Vrednost zaključenih ugovora na osnovu sporazuma iz 2020. iznosila je 1.523.212 dinara. Tako bar pokazuju podaci na Portalu javnih nabavki.
Novi tender za istu uslugu bio je otvoren do 28. aprila.
I ovog puta će Direkcija sa izabranim ponuđačem zaključiti okvirni sporazum. To zapravo znači da, pošto Direkcija nema saznanje kada, u kojoj količini i koje finoće će zlatni i srebrni nakit trajno biti oduzet sudskim presudama, za svaki konkretan slučaj će izdavati narudžbenice. U njima će biti konkretni podaci o nakitu za koji je potrebno izvršiti predmetnu uslugu.
Procenjena vrednost okvirnog sporazuma je šest miliona dinara. Međutim, to ne mora da znači da će ceo ovaj iznos biti utrošen, već to zavisi od pojedinačnih ugovora (narudžbenica) koji će biti zaključeni.
NBS ima 49 tona zlata, većina u zlatnim polugama
NBS trenutno raspolaže sa 49,4 tone zlata, tržišne vrednosti 4,6 milijardi evra.
Od ukupne količine zlata kojom raspolaže NBS, zlatne poluge učestvuju sa 97,3 odsto, dok se preostali deo od 2,7 odsto odnosi na kategoriju kovano zlato, naveli su u odgovoru za Forbes Srbija iz Narodne banke Srbije.
NBS celokupno zlato čuva u svojim trezorima. Izuzetak su poslednje kupljenih pet tona zlata koje je još uvek na posebnom računu NBS u Bernu.
Narodna banka navodi da je u „ambijentu pojačane globalne neizvesnosti“, a u skladu s praksom repatrijacije zlata i drugih centralnih banaka u matične zemlje, poput nemačke, holandske, austrijske, poljske, mađarske i rumunske centralne banke, uvezla i vratila u zemlju, u svoje trezore svih 13 tona zlata iz inostranstva.
„Jednu tonu koja je ostala iz sukcesije i 12 tona kupljenih krajem 2019, odnosno 2020. godine“, navodi se.
Prošle godine kupili 257 poluga zlata od Ziđina
NBS kupuje zlato u obliku zlatnih poluga pre svega iz domaće proizvodnje, od kompanije Srbija Ziđin Koper (prethodno RTB Bor), kao i na međunarodnom tržištu.
Ugovornim odnosom između NBS i kompanije Ziđin Koper je predviđeno da NBS ima pravo preče kupovine zlata koje ta kompanija proizvede u obliku zlatnih poluga.
NBS je do sada ovu mogućnost koristila bez izuzetaka.
U 2024. od ove kompanije je kupljeno rekordnih 257 poluga zlata najvišeg kvaliteta i finoće, ukupne težine 3,2 tone.
U dosadašnjem delu 2025. kupljeno je ukupno 97 poluga zlata, težine 1,2 tone.
Od 2019. kupljeno 17 tona zlata u inostranstvu
Od 2019. naša centralna banka je na međunarodnom tržištu ukupno kupila 17 tona zlata. Devet tona je pribavljeno 2019. godine, tri tone 2020. godine, a početkom jula 2024, NBS je realizovala kupovinu još pet tona zlata u inostranstvu.
Zlato čini 16,6 odsto deviznih rezervi
Zlato trenutno čini oko 16,6 odsto ukupnih deviznih rezervi Srbije, koje iznose 27,6 milijardi evra. Devizne rezerve NBS obuhvataju zlato, specijalna prava vučenja, efektivu i hartije od vrednosti.
Zlato se odnosi na vrednost zlata u trezoru NBS i zlata u inostranstvu. Specijalna prava vučenja predstavljaju stanje na računu specijalnih prava vučenja kod MMF-a.
Efektiva je stanje efektivnog stranog novca u trezoru sedišta i trezorima filijala NBS i efektivnog stranog novca na putu i depozita u inostranstvu. Hartije od vrednosti prikazuju vrednost investicionog portfolija koji se odnosi na ulaganja u državne obveznice.
U okviru deviznih rezervi NBS ne poseduje srebro, navode iz centralne banke.
Statistički posmatrano, najveća prosečna neto plata je u proizvodnji koksa i derivata nafte – 330.000 dinara. Sledi eksploatacija sirove nafte i prirodnog gasa – 297.000 dinara. Ove oblasti zahtevaju visoko specijalizovane stručnjake i nude stabilne poslove sa dobrim uslovima rada.
Međutim, dostupnost i brojnost visokoplaćenih radnih mesta u ovim sektorima nije velika. U nastavku smo izdvojili ne samo one poslove koji su u vrhu po visini plata već i dobro plaćena radna mesta koja mogu biti dostupna širem krugu građana. I ona koja nude dobru perspektivu za razvoj karijere i rast primanja.
IT sektor kao predvodnik
Oblast informacionih tehnologija duži niz godina drži prvo mesto po visini primanja u Srbiji. Računarsko programiranje posebno se izdvaja sa prosečnom platom većom od 292.000 dinara, dok pojedini stručnjaci zarađuju i više od 5.000 evra mesečno. Ovaj sektor pokazuje konstantan rast i potrebu za novim kadrovima.
Vazduhoplovstvo i visoke zarade
Piloti se tradicionalno nalaze među najplaćenijim profesionalcima u zemlji. Specifičnost pilotskog zanimanja ogleda se u dugotrajnom školovanju i konstantnom usavršavanju. Sa prosečnom platom od oko 232.000 dinara u vazdušnom saobraćaju, profesije u ovom sektoru zahtevaju visok nivo stručnosti i odgovornosti.
Naučno-istraživački rad
Oblast naučnog istraživanja i razvoja beleži značajan rast u pogledu zarada. Prosečna plata u ovom sektoru dostiže 206.000 dinara, što ga svrstava među najperspektivnije oblasti za razvoj karijere. Ovo posebno dolazi do izražaja u vreme kada Srbija ulaže značajna sredstva u naučnu infrastrukturu.
Medijska i filmska industrija
Kinematografska i televizijska industrija pokazuje izuzetan potencijal za visoke zarade. Prosečna plata u ovom sektoru prelazi 142.000 dinara, što je rezultat sve većeg broja međunarodnih produkcija koje biraju Srbiju kao lokaciju za snimanje.
Upravljačke pozicije i konsalting
Poslovi vezani za upravljačko savetovanje donose prosečnu zaradu od približno 170.000 dinara. Ova oblast pokazuje stabilan rast zbog sve veće potrebe kompanija za stručnim savetovanjem u oblasti menadžmenta.
Finansijski sektor
Finansijske usluge tradicionalno spadaju među bolje plaćene poslove sa prosečnom platom od oko 175.000 dinara. Bankarski sektor, osiguranje i investiciono savetovanje posebno se izdvajaju po visini primanja.
Proizvodna industrija
Grane proizvodne odnosno prerađivačke industrije nude prosečnu platu od 96.000 dinara, ali se neke izdvajaju, poput proizvodnje duvanskih proizvoda sa platom od 155.000 dinara. Ovo pokazuje da tradicionalna industrija i dalje može biti izvor značajnih primanja.
Marketing i istraživanje tržišta
Reklamiranje i istraživanje tržišta donose prosečnu zaradu od oko 126.000 dinara. Ova oblast pokazuje konstantan rast zbog sve veće potrebe kompanija za marketinškim uslugama i analizama tržišta.
U vrhu po zaradama su i eksploatacija uglja – 143.000, eksploatacija ruda metala – 177.000, telekomunikacije – 166.000, proizvodnja hemikalija – 124.000, proizvodnja osnovnih farmaceutskih proizvoda – 140.000 i dr.
Tržište rada u Srbiji pokazuje značajnu dinamiku i stvara nove prilike za profesionalni razvoj.Posebno je važno napomenuti da visina zarade često zavisi od individualnih sposobnosti, iskustva i specifičnih veština koje pojedinac poseduje. Takođe, kontinuirano usavršavanje i praćenje tržišnih trendova postaju ključni faktori za ostvarivanje visokih primanja u bilo kojoj oblasti.
“Nismo još objavili najnovije projekcije, trenutno ih spremamo, ali ćemo smanjiti prognoze za rast BDP-a ove godine, malo, a povećati iduće dve godine. To je zbog protesta i političkih promena – vidljivo je da je ekonomska aktivnost u prvom kvartalu malo usporila, ali su naša očekivanja takođe da će ili do kraja ove godine ili početkom sledeće doći do promene vlasti, pa će onda rast biti malo veći”, rekao je ekonomista za balkanske zemlje u Bečkom institutu za međunarodne ekonomske studije Branimir Jovanović.
Dodao je i da globalna dešavanja, oko trgovinskog rata, svakako imaju uticaj na ekonomske pokazatelje u Srbiji.
Narodna banka Srbije (NBS) je u poslednja dva meseca smanjila devizne rezerve kojima se dinar brani od evra. Od početka 2025. godine do kraja februara, NBS je neto prodala 745 miliona evra, pri čemu je u januaru bila neto prodavac 420 miliona evra, dok je u februaru ova prodaja smanjena na 325 miliona evra. Prošle godine je delovala u suprotnom smeru pa je NBS je neto kupila 2,7 milijardi evra da bi održala kurs.
“Devizne rezerve su se malo smanjile u januaru i februaru, i dinar je malo oslabio, na 117,2 za evro. To je takođe zbog nepovoljnog ekonomskog stanja, ali ne očekujemo neke drastične promene. Ipak su rezerve na dobrom nivou – oko sedam meseci uvoza, što je puno vise od grubog pravila da trebaju biti bar tri meseci. Dinar će verovatno malo dodatno oslabiti, ali ne vise od 117,5 za evro”, rekao je Jovanović.
Ove godine Srbiju očekuje zaduživanje u vidu evroobveznica do dve milijarde evra, domaće emisije do 2,1 milijarde evra i zajmova iz komercijalnih izvora do 3,1 milijarde evra, što će stvoriti pritisak na ionako visok javni dug, a kada je u pitanju njegov udeo u BDP-u. Kada se smanjuje BDP, automatski udeo javnog duga u njemu raste. Srpska Vlada je i organizovala dva puta u jeku protesta emisije domaćih hartija od vrednosti.
“Fiskalno stanje takođe deluje stabilno. Deficit će verovatno biti malo viši nego što je ranije očekivalo, ali neće premašiti tri odsto BDP-a. Javni dug će porasti za 1-2 procentnih poena, ali će ostati ispod 60 odsto BDP-a”, naveo je Jovanović.
Budžetski deficit za ovu godinu planiran je na tri odsto, ali su se davanja iz budžeta u međuvremenu znatno uvećala zbog nepredviđenih zahteva u vidu studentskih kredita, školarina, plata za obrazovanje, sankcija NIS-u i potencijalnih drugih. S obzirom da zemlja ima savetodavan aranžman sa MMF-om koji zahteva da javni dug bude ispod 50 odsto BDP-a, ostaje da se vidi koliko će i da li ovaj plafon biti probijen, piše Nova ekonomija.
Medijalna neto zarada iznosila je 83.031 dinar, što znači da je 50 odsto zaposlenih ostvarilo zaradu do tog iznosa.
U poređenju sa istim mesecom prethodne godine, prosečna bruto i neto zarade u januaru nominalno je već za 12,1 odsto, a realno za 7,2 odsto.
U odnosu na decembar 2024. godine, prosečna bruto zarada nominalno je ostala na istom nivou, a realno je manja za 0,6 odsto, dok je prosečna neto zarada nominalno manja za 0,8 odsto, a realno za 1,4 odsto.
Poznavanje tačne potrošnje goriva vašeg automobila donosi višestruke koristi. Prvenstveno vam omogućava da pravilno planirate troškove putovanja, posebno kada je reč o dužim relacijama poput godišnjih odmora. Studija Instituta za saobraćaj iz 2022. godine pokazala je da vozači koji redovno prate potrošnju goriva svojih vozila uštede u proseku 8-12% na godišnjem nivou na troškovima za gorivo.
Osim finansijske koristi, praćenje potrošnje pruža vam uvid u stanje motora i drugih sistema vašeg vozila. Naglo povećanje potrošnje često je prvi signal da nešto nije u redu sa automobilom. Možda se radi o nečem jednostavnom poput pada pritiska u gumama, a možda je reč o ozbiljnijem problemu sa motorom ili sistemom za ubrizgavanje goriva.
Ekološki aspekt takođe nije zanemarljiv. Automobili koji troše više goriva ostavljaju veći ugljenični otisak, pa praćenjem i optimizovanjem potrošnje direktno doprinosimo očuvanju životne sredine.
Tradicionalna metoda izračunavanja potrošnje
Izračunavanje potrošnje goriva je jednostavan proces koji zahteva samo malo pažnje i discipline. Tradicionalna metoda je univerzalna i funkcioniše za sve tipove vozila na fosilna goriva, nezavisno od toga da li je reč o benzincu, dizelašu ili hibridnom automobilu.
Prvi korak je da napunite rezervoar do vrha. Ovo je veoma važno, jer svako odstupanje može dovesti do netačnih rezultata. Obratite pažnju da, kada automatska pipa prekine sipanje, to je znak da je rezervoar pun. Nemojte pokušavati da „zaokružite“ iznos na pumpi tako što ćete dodati još malo goriva, jer to može dovesti do prelivanja.
Nakon što ste napunili rezervoar, obavezno zapišite ili resetujte brojač kilometraže na automobilu. Mnogi noviji modeli imaju opciju parcijalnog brojača koji možete vratiti na nulu pritiskom dugmeta. Ako vaš automobil nema ovu funkciju, jednostavno zapišite trenutno stanje na glavnom brojaču.
Potom, koristite automobil normalno. Za najtačnije rezultate, trebalo bi da vozite u različitim uslovima koji odgovaraju vašim uobičajenim navikama vožnje. Kombinujte gradsku vožnju sa otvorenim putem, kako biste dobili realniju sliku prosečne potrošnje.
Kada potrošite značajnu količinu goriva – idealno bi bilo da vozite dok rezervoar ne bude poluprazan ili dok se ne upali lampica za rezervu – vreme je za drugo sipanje. Ponovo napunite rezervoar do vrha i zabeležite tačnu količinu goriva koju ste sipali.
Sada imate sve potrebne podatke za izračunavanje potrošnje:
Broj pređenih kilometara (razlika između početnog i trenutnog stanja na brojaču)
Broj sipanih litara goriva
Formula za izračunavanje potrošnje je sledeća: (broj sipanih litara / broj pređenih kilometara) × 100
Na primer, ako ste prešli 420 kilometara i pri drugom sipanju dodali 35 litara goriva, vaša potrošnja bi bila: (35 litara / 420 kilometara) × 100 = 8,33 litara na 100 kilometara
Za preciznije rezultate, dobro je ponoviti ovaj proces nekoliko puta i izračunati prosečnu vrednost. Time ćete dobiti pouzdaniju sliku o potrošnji vašeg automobila u realnim uslovima.
Faktori koji utiču na potrošnju goriva
Potrošnja goriva nije konstantna vrednost i zavisi od brojnih faktora. Razumevanje ovih faktora pomoći će vam da pravite informisane odluke i uštedite novac.
Stil vožnje značajno utiče na potrošnju. Agresivno ubrzavanje i naglo kočenje mogu povećati potrošnju goriva za 10-40% u gradskim uslovima. Održavanje konstantne brzine, posebno na otvorenom putu, najefikasniji je način vožnje. Upotreba tempomata na autoputu može dodatno smanjiti potrošnju.
Klimatski uslovi takođe igraju važnu ulogu. Mnogi ne znaju da tip motora drugačije reaguje na sezonu. Benzinski motori generalno troše više goriva tokom letnjih meseci usled povećane temperature vazduha i češće upotrebe klima uređaja. Dizel motori, s druge strane, pokazuju veću potrošnju zimi zbog dužeg zagrevanja i većeg otpora hladnog motornog ulja.
Stanje puteva, gustina saobraćaja, težina vozila i pritisak u gumama dodatni su faktori. Prevoženje nepotrebnog tereta, vožnja sa nosačima na krovu kada nisu potrebni ili držanje guma sa nedovoljnim pritiskom može značajno povećati potrošnju.
Moderne tehnike i digitalna pomagala
Savremena tehnologija donela je nove načine za praćenje potrošnje goriva. Većina novih automobila ima ugrađene računare koji u realnom vremenu prikazuju trenutnu i prosečnu potrošnju. Ove vrednosti mogu biti korisne kao referenca, ali imajte na umu da su one često zasnovane na faktorskim vrednostima i mogu odstupati od stvarne potrošnje.
Za najpreciznije rezultate, uvek se oslonite na manuelno izračunavanje opisano ranije. Ipak, podaci sa računara vozila mogu vam pomoći da bolje razumete kako različiti uslovi vožnje utiču na potrošnju u realnom vremenu.
Postoje i brojne mobilne aplikacije koje vam mogu pomoći u praćenju potrošnje. Aplikacije poput „Drivvo“, „Fuelio“ ili „Spritmonitor“ omogućavaju vam da unosite podatke o sipanju goriva, pređenoj kilometraži i ceni goriva. Vremenom, ove aplikacije vam mogu pružiti detaljne statistike i uvid u trendove potrošnje vašeg vozila.
Praktični saveti za smanjenje potrošnje
Osim praćenja, postoje konkretni koraci koje možete preduzeti da smanjite potrošnju goriva vašeg vozila. Redovno održavanje je ključno – čist filter vazduha može poboljšati efikasnost za 10%, dok pravilno podešen motor radi efikasnije.
Planirajte svoje putanje tako da izbegnete gužve i česta zaustavljanja. Kada je moguće, kombinujte više kraćih putovanja u jedno duže. Motor dostiže optimalnu temperaturu i efikasnost nakon nekoliko kilometara vožnje, pa su česta kratka putovanja sa hladnim startom neefikasna.
Uklonite nepotreban teret iz automobila. Svaki dodatni kilogram zahteva više energije za kretanje vozila. Ako imate krovni nosač koji ne koristite, skinite ga – on značajno povećava aerodinamički otpor.
Proveravajte pritisak u gumama bar jednom mesečno. Gume sa nedovoljnim pritiskom stvaraju veći otpor kotrljanju, što direktno utiče na povećanje potrošnje goriva.
Dugoročno praćenje i analiza
Za maksimalnu korist, vodite evidenciju o potrošnji goriva tokom dužeg perioda. Beležite ne samo količinu sipanog goriva i pređene kilometre, već i uslove vožnje, godišnje doba, pa čak i marku goriva.
Ovakvi detaljni podaci mogu vam pomoći da identifikujete obrasce i faktore koji najviše utiču na potrošnju vašeg specifičnog vozila. Možda ćete otkriti da određena marka goriva daje bolje rezultate ili da neke rute koje koristite rezultiraju značajno većom potrošnjom.
Kroz vreme, razvićete osećaj za „normalnu“ potrošnju vašeg automobila. Svako značajnije odstupanje od tog proseka može biti rani signal za potencijalni problem koji zahteva pažnju.
Izračunavanje potrošnje goriva nije komplikovan proces, ali zahteva doslednost i pažnju. Uloženi trud će se višestruko isplatiti kroz uštedu novca, bolje razumevanje vašeg vozila i doprinos očuvanju životne sredine. Počnite sa praćenjem već pri sledećem sipanju i otkrijte koliko zaista troši vaš automobil.
Mladi vlasnici biznisa, u ubedljivoj većini slučajeva, u kompaniju su ušli nasledstvom. Mnogo češće poseduju tek deo kompanije, dok se svega desetak njih može pohvaliti stoodstotnim vlasništvom. I kada su sami i kada dele imovinu, ove mlade gazde nemaju prava da poslom upravljaju.
Ova situacija je moguća jer Zakon o privrednim društvima ne predviđa eksplicitno položaj maloletnika u privrednim društvima. Mogu ih naslediti ili dobiti na poklon kao i bilo koju drugu imovinu. Zakon je stroži po pitanju preduzetnika, pa tu titulu mogu da imaju samo – sa poslovnom sposobnošću. Ona se, izuzev retkih izuzetaka, stiče sa navršenih 18 godina.
Najmlađi u biznisu
Trenutno verovatno najmlađi vlasnik firme, tačnije suvlasnik, je jedan dvogodišnji dečak iz Ćuprije. On, njegov petogodišnji brat i mama poseduju po trećinu firme.
Sledeći najmlađi vlasnik je trogodišnjak u čijim je rukama firma za prodaju auto delova iz Beograda. On poseduje svih 100 odsto preduzeća. Vlasnik je postao kada je imao tek godinu i po. O firmi vodi računa i njome upravlja odrasli rođak.
Drže svih 100 odsto
Među oko 250 maloletnih vlasnika i suvlasnika firmi, uspeli smo da nađemo svega njih devet da poseduju svih 100 odsto udela. Pored trogodišnjaka čija se firma bavi auto-delovima, tu ih je još osam.
Jedan od njih je dvanaestogodišnjak iz Čačka. On je nasledio, nažalost, rano preminulog vlasnika.
Jedan petogodišnjak vlasnik je ozbiljnog posla sa prihodima od gotovo 20 miliona evra. Moglo bi se reći da je u biznisu već „dugo“ jer je firmu iz okoline Novog Sada dobio kada je imao 3,5 godine. I u ovom slučaju zakonski zastupnik je stariji rođak.
Firma iz okoline Beograda, takođe, ima jednu, maloletnu vlasnicu, dok je još jedan trogodišnjak sam svoj gazda u kompaniji iz Beograda registrovanoj za konsultantske usluge.
Biznisom prevoza tereta se bavi firma jednog šesnaestogodišnjaka iz Beograda, koji je jedini vlasnik. Na obroncima Zlatibora se nalazi samostalni biznis četrnaestogodišnjaka.
Vlasnik sin bivšeg ministra
Među malim brojem firmi čiji su vlasnici ili suvlasnici maloletnici, naišli smo i na one koje pripadaju deci bivših ili sadašnjih funkcionera. Tako je jedna od njih u vlasništvu deteta bivšeg ministra.
U dve firme sadašnjeg funkcionera vladajuće stranke, vlasnici su deca. Do vlasništva ih je dovelo nasleđe stečeno od bake.
Jedno dete, više firmi
I među najmlađim vlasnicima srpskih preduzeća ima onih koji su prisutni u više firmi. Baš kao što su bili i njihovi prethodnici. Tako je na prostoru južnog Banata jedan petogodišnjak stekao udele, doduše manjinske, u tri firme.
Jedan dvanaestogodišnjak poseduje takođe manjinske udele u dve kompanije. Suvlasništvo deli sa druga dva starija naslednika.
U Beogradu jedan osmogodišnjak deli po pola dve firme sa majkom.
Dva brata, šestogodišnjak i desetogodišnjak, vlasnici su po 50 odsto u jednoj novosadskoj firmi, a u drugoj po 25%. Mali Nišlija od 12 godina nije sam svoj gazda, ali ima manjinski udeo u čak tri preduzeća.
U tri IT firme suvlasnici su dva brata i sestra – od devet, šest i tri godine. Možda i sad pomalo programiraju, ali zasad to verovatno radi neko za njih.
U biznisu sa hranom su druga dva brata, od 14 i 17 godina. Imaju po 25 odsto u dvema firmama koje trguju poljoprivrednim proizvodima.
Ima i blizanaca među vlasnicima. Bliznakinje od šest godina vlasnice su po 16 odsto firme u Sremu. Brat i sestra blizanci od 10 godina vlasnici su po 17 odsto jedne porodične firme.
Uspešni i neuspešni
Verovatno najmlađi vlasnik odnosno suvlasnik u celoj priči jeste jedan sedamnaestogodišnjak koji ima udeo u poznatoj tekstilnoj grupaciji. On je vlasnik svega 0,01 odsto kompanije.
Ono što je primetno jeste da u pojedinim firmama čiji su vlasnici maloletnici, njihovi zastupnici obavljaju dobar posao. Tako je u 2023. jedna od takvih kompanija imala gotovo 34 miliona evra poslovnih prihoda i neto dobit veću od dva miliona.
Međutim, naišli smo i na firme čiji novi vlasnici nisu uspeli da održe posao na nivou njihovih prethodnika i bore se sa gubicima i blokadama. Iza mnogih od ovih kompanija su bili ljudi čije su se životne, pa i poslovne priče iznenanda i prerano zaustavile.
NBS najmanju kovanicu pušta u opticaj relativno često. U poslednjih 10 godina to se dogodilo i 2016, 2018, 2020, 2021. 2023. Tokom tih godina, zajedno sa dinarom su se na tržištu našle i kovanice od dva i pet dinara. Jedina razlika napravljena je prošle godine kada su u opticaj puštene samo kovanice od dva i pet dinara.
Mala vrednost, veliki trošak
I ovog puta postavlja se pitanje zašto NBS kuje novac za koji je upitno koliko se sada koristi imajući u vidu sve veći razvoj bezgotovinskih vidova plaćanja. Razlog može biti porast broja aparata koji primaju kovanice. Kao i uvek prisutne potrebe trgovaca da vrate tačan iznos kusura onima koji to očekuju i traže. Ali, sigurno je najveći onaj zakonski.
I sama NBS potvrđuje da trošak proizvodnje kovanica premašuje njihovu vrednost.
„Izrada kovanica je izuzetno skupa, što je prvenstveno posledica rasta berzanskih cena metala od kojih se izrađuje kovani novac. Godišnjim planom izrade kovanog novca definiše se najmanja potrebna količina kovanog novca koji je neophodno izraditi za zadovoljavanje potreba gotovinskog platnog prometa za kovanim novcem u narednoj godini, kao i minimalna količina kovanog novca koja se čuva kao rezerva u trezorima Narodne banke Srbije do narednog ciklusa izrade kovanog novca“, naveli su iz NBS u odgovoru za RTS još 2023.
Kovanje jednog dinara je neminovno
Tada su iz centralne banke objasnili da je cena izrade kovanog novca u Srbiji na približno istom nivou kao i cena izrade kovanog novca u evropskim zemljama sličnih karakteristika – sastava legure, mase i prečnika.
„Kod manjih apoena od jedan i dva dinara cene izrade kovanog novca premašuju nominalnu vrednost. Iako ekonomski nije racionalno kovati novac od jednog dinara, kovanje je neminovno, jer je jedan dinar osnovna novčana jedinica u Republici Srbiji. To je neminovnost sa svim apoenima kovanog novca male nominalne vrednosti kod nas, a tako i u svetu, jer nema tog materijala čija bi cena koštanja bila manja od nominalne“, rekli su tada u NBS.
Oni su apelovali i na one koji čuvaju kovanice (npr. štede u kasicama) da ih vraćaju u promet. To smanjuje potrebu za kovanjem novih količina.
Nema novih kovanica od 10 i 20 dinara
S druge strane, još od 2012. nisu u opticaj puštane kovanice od 10 i 20 dinara. Takođe, poslednja odluka o puštanju u opticaj novčanica od 10 i 20 dinara doneta je 2013.
„Narodna banka Srbije sagledava gotovinske tokove na globalnom nivou, a ne prema pojedinim subjektima. Pritom vodeći računa da u prometu ima dovoljno određenog apoena bez obzira da li je taj apoen izrađen u papirnom ili metalnom obliku. NBS od 2012. više ne izrađuje kovani novac od 10 i 20 dinara, prvenstveno zbog troškova izrade koji premašuju nominalnu vrednost kovanog novca. U periodu od 2003. do 2005. ti apoeni izrađivani su u većem tiražu, a od 2006. do 2012. u manjem tiražu. Od 2006. godine do danas izrađuju se novčanice apoena od 10 i 20 dinara koje su paralelno u opticaju s kovanicama apoena od 10 i 20 dinara“, naveli su tada iz NBS u odgovoru za Juronjuz.
„Zabrana uvoza peleta je trajala praktično skoro 10 meseci. Ona je produžavana u više navrata na po tri meseca, a doneta je da bi se zaštitila domaća industrija od proizvodnje peleta koja je apsolutno u drugačijem konkurentskom položaju u odnosu na sve ostale proizvođače peleta iz regiona. Jednostavno, mi sa ovakvim troškovima poslovanja koje uglavnom kontroliše država počevši od cena sirovine, električne energije, goriva, pa i poreza i doprinosa koji su značajno veći kod nas nego za radnike u okruženju, ne možemo da budemo konkurentni proizvođačima iz okruženja“, kaže za Forbes Magazin direktor kompanije Bioenerdži point Mladen Stojadinović.
Sprečiti ulazak nekvalitetnog peleta
Prema njegovim rečima, preko Udruženja za obnovljive izvore energije u Privrednoj komori, pokušavaju da izdejstvuju donošenje pravilnika o kvalitetu peleta. Kako kaže, godinama insistiraju na njegovom donošenju i očekuje da će sada konačno usaglasiti tekst tog propisa. Cilj je da pokušaju makar da spreče ulazak peleta lošeg kvaliteta na domaće tržište. I da spreče situacije u kojima se u vrećama nalazi pelet koji ne odgovara deklaraciji na pakovanju.
„Tražili smo i subvencije. Ne samo za proizvođače, već smo tražili da država pomogne da se konkurentski položaj izjednači. Predložili smo subvenciju javnom preduzeću Srbija šume za sirovinu koja se proizvodi za obnovljive izvore energije, u iznosu od 20 evra po metru kubnom gde bi se kasnije te subvencije prenele na proizvožače peleta kako bi mogli da budu konkurentni“, ističe Stojadinović.
On navodi primer proizvođača peleta iz Crne Gore koji imaju 2,5 do tri puta nižu cenu električne energije u odnosu na proizvođače iz Srbije. Uz to se za privredu u Srbiji najavljuje poskupljenje struje i do 30% od 30. aprila do kada imaju ugovore za kupovinu električne energije. To je nešto što ih dodatno stavlja u nepovoljan položaj, smatra Stojadinović.
Nedozvoljene prakse
„Ako se ovako nastavi, svi proizvođači peleta će zatvoriti pogone“, naglašava Stojadinović. Dodaje da proizvođači pokušavaju da zakažu sastanak s nadležnima kako bi pokušali da utiču na kretanje cena električne energije.
Ističe i da cena goriva nije zanemariva. Navodi primer da konkurencija iz BiH ima dvostruko niže cene. Takođe, navodi i da proizvođači iz Srbije insistiraju na zabrani uvoza iz Hrvatske jer, zbog vremenskih nepogoda koje su se dogodile u toj zemlji, Hrvatske šume imaju dogovor s proizvođačima peleta po kojem „skoro pa poklanjaju sirovinu“ jer plaćaju samo seču i transport drveta. To vide kao konkurentsku prednost koju domaći proizvođači ne mogu da izdrže. Dodaje da je pokretnut i postupak Evropske komisije protiv takvog rada HŠ jer se sumnja na nelojalnu konkurenciju odnosno preterano subvencionisanje proizvođača.
Novac
„Sav taj pelet može da završi na našem tržištu, a mi nemamo mehanizam da se od toga odbranimo“, zaključuje Stojadinović.
„Efektiva“ je pozvala potrošače da u tom trgovinskom lancu ne kupuju tokom ove sedmice.
U objavi na društvenim mrežama, „Efektiva“ je pozvala da se ove nedelje bojkotuju i prodavnice kompanije JYSK.
„Pozivamo vas da od ove nedelje ne kupujete ni u JYSK-u. Već smo imali objavu u kojoj smo pokazali da je ova kompanija povećala cenu ćebadi, sa 650 na 1.000 dinara. Posumnjali smo da je razlog tome pojačana kupovina ćebadi, posteljine, jastuka, zbog potrebe studenata“, naveli su iz „Efektive“ na društvenim mrežama i najavili da će danas objasniti razloge i predstaviti objašnjenje JYSK-a.
U protekle tri sedmice pozivano je na bojkot tri trgovinska lanca.
Prve nedelje bojkotovane su prodavnice Delezea u koje spadaju Maxi i Shop&Go, potom su bojkotovane Merkator prodavnice, a prošle nedelje bio je Lidl.
Nezvanično, pak, mnogo su rečitiji. Plan nemaju. Čekaju razrešenje i „formiranje neke Vlade„. I nadaju se što skorijem rešenju. Kakvo god da bude. I da ne bude zabune, većina njih rekla nam je da suštinski podržavaju zahteve koje su ubrzo nakon pada nadstrešnice isporučili studenti. To, ipak, ne umanjuje njihovu bojazan da će biznis plan koji su napravili sa protokom vremena sve teže biti ostvariv. A onda će se to odraziti na njihove rezultate, zaposlenost, a time i na ekonomski rast cele zemlje.
Stranci se raspituju
Strani investitori uglavnom se, kako čujemo, raspituju šta je krajnji ishod. Zanima ih kako će se aktuelna politička kriza završiti, ali pre svega kada će se završiti. Iako se nedavno i predsednik Srbije požalio, valjda u nameri da zaplaši neodlučne, da posle niza godina „rekordnih rezultata u privlačenju stranih direktnih investicija“ one po prvi put padaju, naši sagovornici tvrde da se to u praksi još ne dešava. Barem ne masovno.
Pogotovo ne zbog trenutne političke krize. Pre će biti zbog globalne ekonomske neizvesnosti, nezapamćene krize u evropskoj automobilskoj industriji i posrtanja Srbiji najznačajnije evropske ekonomije, Nemačke.
„Nas svakako čeka neki vid ekonomske krize. Ono što se trenutno dešava u svetu, a pre svega u Evropi, mora se odraziti i na našu privredu. Skoro izvesno, stopa rasta će biti manja“, kaže nam dobro upućeni analitičar.
On smatra da bi naša, lokalna kriza, mogla najpre uticati na sektor građevinarstva, koji se poslednjih godina zahuktavao, što zbog javnih infrastrukturnih projekata, što zbog investicionog buma. Pad nadstrešnice i propusti koji su tom prilikom napravljeni sasvim sigurno će uticati na sporije procedure u budućnosti, a to će usporiti rast građevinarstva.
„To bi moglo negativno uticati na ekonomiju, ali da ne bude zabune, to ne znači da je procedure i odgovornost potrebno ukinuti. Naprotiv, odgovoran i savestan rad institucija je neophodan, iako će on u prvi mah značiti nešto opreznije i sporije izdavanje dozvola i veći oprez u tom sektoru zbog nesreće u Novom Sadu“, objašnjava on.
Nade domaćih
I domaći privrednici jednako su zabrinuti. Kako nam kaže jedan od njih „jasno je koliko je za privredu izvesnost i predvidivost važna“, a ona danas izostaje. Dan razrešenja aktuelne krize se ne nazire i to je ono što ih najviše muči. Mnogo više od trenutnog stanja sa poslovanjem, koje i dalje ne trpi primetne posledice. Barem ne za sada.
Intimno se nadaju, pak, da će se doći dan u kojem će se obistiniti mantra koju svi ponavljaju u teoriji, ali ne sprovode u praksi. I to što pre. Ona o tome kako je nasušna potreba Srbije rast domaćih privatnih investicija. Jer one strane, ali i javne već dotiču plafon.
Dan u kojem naša ekonomija neće imati nikakav pozitivan efekat od stranih investicija, jer će njihov priliv biti jednak ili manji od količine novca koji ti investitori iznesu iz Srbije po osnovu profita i dividendi, sve je bliži. Sa druge strane, isplativnost javnih ulaganja odavno je upitna, a vrednost kredita kojima se one finansiraju sve veća.
A da bi taj dan došao, mnogo šta u poslovnom ambijentu mora da se menja. Ali, kako kaže jedan srpski privrednik, ne na način na koji je to urađeno pre nekoliko dana na sastanku u Privrednoj komori Srbije.
Promene moraju biti sistemske, a tekuće probleme u administraciji moraju rešavati institucije, a ne predsednik partikularno i usmenim dekretom, od slučaja do slučaja. Kao pre neki dan u PKS.
Sigurno je da onom delu privrede koja je bliska sa aktuelnom vlasti, protesti ne odgovaraju. Jednako kao što im ne odgovara ni usporavanje procedura ili eventualno suzbijanje korupcije u sektoru građevinarstva i investicione gradnje. Oni, ipak, čine daleko manji deo ukupne srpske privrede.
Manje događaja
„Situacija nije jednostavna. I mada to niko naglas neće reći, jer ne želi da se to protumači kao da staje na stranu aktuelne vlasti, posledice ove krize se već osećaju. Privreda nema krizni plan, ona jednostavno čeka neki rasplet. I nada se da će on doći uskoro. Jer svedoci smo ovih dana da se prolongira realizacija nekih investicija, kao i da se otkazuju neki planirani događaji. To je ono što je već vidljivo“, kaže nam iskusni investicioni konsultant.
Očigledno je da će prve posledice biti vidljive upravo u sektoru hotelijerstva i usluga tog tipa. Uostalom, to smo već videli tokom kovid krize.
Naime, nedavno je otkazana organizacija South East Europe Mobillity 2005, međunarodni sajam železničke industrije koji je trebalo da održi u Beogradu. Pojedini mediji izvestili su da je razlog otkazivanje učešća pojedinih italijanskih kompanija jer je direktor jedne od italijanskih firmi u Srbiji, Đenerali osiguranja prethodnih dana prošao „toplog zeca“ u tabloidima naklonjenim vlasti zbog upravo zbog svog učešća na protestima.
U međuvremenu, kako nezvanično saznajemo, otkazano je nekoliko ranije najavljenih međunarodnih kongresa, a i hoteli svedoče manjoj poseti nego što je to bilo u isto vreme prošle godine.
Ipak, niko zvanično ne želi da potvrdi ove informacije, jer bi se svaki komentar mogao tumačiti kao svrstavanje na neku političku stranu. A biznis je, kao što znamo, plašljiva zverka.
Do dospeća bi moglo da dođe jer država nije omogućila nastavak realizacije projekta odnosno potpuno izvršenje ugovora. O kom obimu potencijalnog problema je reč pokušali su da ilustruju poređenjem podataka da je kredit vredan oko milijardu dolara dok je za isplatu penzija na mesečnom nivou potrebno 750 miliona. Kredit bi Srbija trebalo da vrati za 240 meseci, a ne u jednoj godini ili mesecu, ocenili su u AK.
Primeri kršenja ugovora
Profesor Filozofskog fakulteta Ognjen Radonjić, koji je ukazao na ovaj problem, izneo je nekoliko primera koji, po mišljenju Anketne komisije, ukazuju na kršenje Komecijalnog ugovora kineske i srpske strane. On je podsetio da je kineski konzorcijum CRIC-CCCC bio dužan po ugovoru da angažovanje kineskih kompanija ograniči na najviše 54% dok je za angažovanje drugih kompanija morao da dobije saglasnost Ministarstva građevinarstva i Infrastrukture železnice Srbije.
“Ništa od navedenog nije izvršeno. Makar prema do sada objavljenoj i pregledanoj dokumentaciji.
Naime, Konzorcijum je celokupan posao, u obimu od 100%, predao kineskim podizvođačima CCECC, CRCC11, CRDC, CRCEBG. A, pre svega kompaniji CCECC za radove na staničnoj zgradi železničke stanice u Novom Sadu“, rekao je Radonjić.
Prema njegovim rečima, ogranak CCECC, koji nije strana u Komercijalnom ugovoru, je dalje posao ustupio svojim podizvođačima. Dominantno kompaniji Starting za radove na zgradi železničke stanice.
Podizvođače birao neko ko nije potpisnik ugovora
„Izbor domaćih podizvođača nije izvršen uz poštovanje ugovorenih načela konkurencije, transparentnosti i javnog odabira podizvođača, već na osnovu „prijateljskih dogovora“. Takođe, nisu svi domaći podizvođači dobili saglasnost Srbije. Zašto? Zato što CCECC i nije direktno obavezan Komercijalnim ugovorom. Jer, isti nije potpisao niti je istom na bilo koji način pristupio. Dakle, Izvođač je prekršio Komercijalni ugovor, a Vlada je to izričito ili prećutno odobrila“, ocenio je Radonjić.
Dodao je da ne postoje dokumenta koja će pokazati da li je ugovor prekršen i u delu oko nabavke materijala.
Treći problem na koji je ukazao jeste i da je država po ugovoru obavezna da garantuje da se sredstva kredita sa kineskom Eksim bankom ne koriste za isplatu provizija u ovom poslu.
„Postavlja se pitanje da li u nedostatku finansijske dokumentacije može da se bez sumnje zaključi da sredstva kredita nisu korišćena za plaćanje provizija za dobijanje poslova. Primera radi, može li da se tumači da je konzorcijum samo naplatio proviziju za prepuštanje posla drugim podizvođačima suprotno Komercijalnom ugovoru? Ako ne, za šta je tačno konzorcijum plaćen ako nije radio ništa već je sve radove prepustio podizvođačima i to suprotno članu 16 Komercijalnog ugovora“, rekao je Radonjić.
Prema mišljenju Anketne komisije, pomenuta neizvršenja iz Komercijalnog ugovora i eventualno korišćenje sredstava za isplatu provizija daju osnov Eksim banci da ugovor raskine i zahteva trenutni povraćaj odobrenog iznosa kredita.
Država mora da ima sve dokumente izvođača
On se osvrnuo i na odgovor Ministarstva građevinarstva na nalaze Ekspertske komisije Univerziteta u Beogradu o nedostajućoj dokumentaciji. U tom odgovoru, Ministarstvo je navelo da ne poseduje dokumente oko izbora podizvođača. I da su oni stvar ugovornih odnosa izvođača i podizvođača.
Radonjić je ocenio da je „Ministarstvo još jednom obmanulo javnost“. On je podsetio na tačke ugovora 2.6.1. i 2.9.1. da izvođač mora da ima u posedu svaki svoj dokument. I da je dužan da finansijeru (Vlada Srbije) dostavi svaki svoj dokument. Takođe, dužan je da dostavi sve poverljive podatke i druge informacije koje nadzor zahteva kako bi utvrdio da li se postupa u skladu s ugovorom.
„Ako država nema dokumentaciju, da li je tražila od izvođača? Ako jeste, a nema je, zašto je nije dobila? Ako izvođač na zahtev nije dostavio traženu dokumentaciju ili je nema, može se konstatovati da je povređen ugovor. To daje osnov Eksim banci da ga raskine i zahteva trenutni povraćaj odobrenog iznosa“, upitao je Radonjić.
Veliki promet i velika imovina
Profesor novosadskog Fakulteta tehničkih nauka Dušan Dobromirov se u analizi osvrnuo na kompaniju CCECC. Anketna komisija analizirala je njihovo poslovanje u 2023. koje ne obuhvata samo radove na stanici već sve projekte u Srbiji.
Ogranak te kompanije u posmatranoj godini imao je promet od 216 miliona evra, imovinu od 30 miliona i 110 zaposlenih. Dobromirov je ocenio da je reč o velikoj vrednost imovine posmatrano po zaposlenom. Dodao je i da se u finansijskim podacima vide i velike obaveze prema domaćim i stranim partnerima. Veći deo obaveza (60%) je prema stranim kompanijama dok su prema domaćim oko 40%.
Poreska uprava ima sve fakture
„Tako veliki obim prometa zahteva reviziju finansijskih izveštaja i vidimo da se revizorska kuća na šest mesta ograđuje i daje mišljenje da podaci nisu objektivno i istinito predstavljeni. Reč je o podacima o iznosu većem od 100 miliona evra. To govori da se finansijska dokumentacija nije uredno vodila i u skladu s propisima“, ocenio je Dobromirov.
Dodao je da to govori i o „bahatom i kolonijalističkom odnosu“ prema propisima, ali i prema građanima Srbije
On je ukazao da je kineska kompanija bila u obavezi da podnosi fakture Poreskoj upravi bez obzira na to da li su oslobođeni poreza. To znači, smatra Dobromirov, da Poreska uprava i država imaju u svom posedu sve fakture i da mogu da ih daju na uvid onome ko je zainteresovan.
Obradović: I nadzor potvrdio da je stanica bezbedna
Profesor beogradskog Fakulteta organizacionih nauka Vladimir Obradović predstavio je javnosti list građevinskog dnevnika od 4. jula odnosno dan pre nego što je otvorena stanica za putnike. U njemu se, kako je naveo Obradović, konstatuje da je izvršen pregled prostorija u krilu B i takođe se navodi da su se „stekli uslovi za otvaranje krila B za korišćenje putnika“.
Prema njegovim rečima, tim dokumentom je Ežis konstatovao da je stanica bezbedna za putnike.
On je postavio pitanje o kakvoj kompaniji je reč, a potom izneo podatke Svetske banke da je ova međunarodna finansijska institucija Ežisu na nekoliko projekata u svetu uskratila mogućnost da radi zbog „povezanosti s prevarnim radnjama“. Obradović je podsetio da se to dogodilo 2018. u Indoneziji i 2020. kada su u Francuskoj postigli vansudsko poravnanje. Takođe, i 2024. je Interamerička razvojna banka zabranila učešće Ežisa u projektima zbog povezanosti s optužbama za prevarne aktivnosti. Obradović je podsetio da se zabrane i dalje mogu videti na sajtu Svetske banke.
Maja Gojković i nuklearna energija
Obradović je naveo da Ežis nije samo nadzirao radove na novosadskoj stanici već radi i na drugim strateškim projektima u Srbiji. Tu je pomenuo učešće na projektu izgradnje dve linije metroa, pruzi Beograd – Niš, EXPO i dr. Takođe, kao deo konzorcijuma dobili su posao izrade tehničke studije o nuklearnoj energiji u Srbiji.
„Ako vas ovo ne zabrinjava dovoljno, dodaću da je na čelu tela koje brine o nuklearnoj energiji u Srbiji Maja Gojković, koja je rekla javnosti da je stanica „najbezbednija. Oni će brinuti o nuklearnoj energiji, a predsednik će ih verovatno zvati da završe pre roka“, rekao je Obradović.
Sve tri svetske sajamske manifestacije počele su danas i predstavljaju odličnu priliku za srpske firme da se predstave velikim svetskim igračima, prošire poslovanje na globalnom tržištu, kao i da promovišu kvalitet srpskih proizvoda, inovacije i savremene tehnologije koje primenjuju u proizvodnji, navedeno je u saopštenju.
Do 13. marta, 14 srpskih vinarija predstalja svoja najbolja vina i autentične ukuse na sajmu “Wine Warsaw Expo” u Poljskoj.
Istovremeno, kako je precizirano, 10 domaćih tehnoloških kompanija iz IT i embedded tehnologija promovišu najsavremenija rešenja na sajmu “Embedded World” u Nirnbergu, jednom od najpoznatijih svetskih sajmova u oblasti tehnološke industrije, dok do 14. marta, 12 srpskih proizvođača hrane i pića učestvuje na sajmu “FOODEX Japan”, jednoj od najznačajnijih izložbi prehrambene industrije u Aziji.
PKS i RAS organizuju prvi put nastup naše privrede na “FOODEX Japan” sa ciljem povećanja izvoza i uspostavljanja novih poslovnih saradnji na japanskom tržištu.
Drakulić je, povodom današnjeg sastanka u Privrednoj komori Srbije, kazao agenciji Beta da je problem proizvođača što je Vlada ukinula uredbu o zabrani uvoza peleta.
“To nas je uništilo početkom prošle godine kada je ušla velika količina, uglavnom nekvalitetnog peleta. Pelet je uglavnom uvožen iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore, a bilo je i uvoza iz Ukrajine s lažnim papirima iz Rusije i Belorusije. Ovo je dovelo do zatvaranja mnogih od 80 proizvođača u Srbiji, a veliki su nastavili da rade sa smanjenim kapacitetom. Mi smo radili sa svega 35 odsto kapaciteta, a od 15. decembra 2023. do aprila 2024. nije bilo uopšte proizvodnje. Gubici su bili ogromni. Većina manjih proizvođača je zaustavila proizvodnju. U lancu proizvodnje peleta učestvuje oko 10.000 ljudi i svima su ugrožena radna mesta”, rekao je Drakulić.
Na pitanje Bete zbog čega domaći proizvođači peleta ne mogu da konkurišu okruženju, Drakulić je kazao da je u Srbiji skuplje ogrevno drvo koje je osnovna sirovina.
“Skuplja nam je i struja. Mnogo su nam veći doprinosi na plate. Skuplje nam je gorivo. Nemamo godinama pravilnik o kvalitetu peleta. Poseban problem je i što država nije oštro krenula na konverziju ložišta/gorionika na fosilna goriva: ugalj, mazut, lož ulje i drva s preko 20 odsto vlage”, objasnio je on.
Naveo je da u Evropskoj uniji od 2028. godine više neće biti individualnih ložišta na gas.
“Mi s druge strane premiramo peći na gas i Srbijagasu su otpisane milijarde duga za, po Bajatoviću (direktor Srbijagasa Dušan), najjeftiniji gas koji kupujemo na svetu. Stalno se odobravaju nova sredstva za koruptivne i nepotrebne gasovode koje gradimo. Svi manji gradovi mogu da se greju i prave zelenu energiju na kogenerativna postrojenja na drvo i pelet za individualna ložišta. To je domaća sirovina, a ne gas iz uvoza”, rekao je Drakulić.