Krivokapić je u slobodnijem izražajnom stilu, često praveći analogije sa poznatim književnim delom i društveno-političkom satirom s početka 20. veka, “Vođa” Radoja Domanovića, i velikim filmskim ostvarenjem Čarlija Čaplina, “Veliki diktator”, podvukao da u koncentrisanosti na sebe “diktator najčešće uništava državu, ali samim tim što je sebe sa njom poistovijetio, na kraju biva uništen i on”.
Ex crnogorski premijer je portalu “Simptom” dostavio tekst.
“Nije slučajno što sam odlučio da se oglasim upravo u ovom trenutku. Nalazimo se na velikoj društveno-političkoj prekretnici. Region zapljuskuju raznovrsna i nimalo bezopasna politička dešavanja, a sva se ona, vidljivo ili nevidljivo, prelivaju na prilike u Crnoj Gori. Sve što se događa produkt je prava i pravde političkih diktatora”, istakao je, između ostalog, Krivokapić.
“Još jednom se”, nastavio je, “pred svima nama, svojom dubinom i svevremenošću, otvaraju stranice Domanovićevog ‘Vođe’.”
“Vidi naš narod, pa i svako naše dijete, ono što su mnogi vidjeli kada su slijepo za slijepim vođom krenuli, ali se njihov glas topi u sljepilu, ne samo vođe, već i narodnih prvaka i lidera.”
Kako je dalje napisao Krivokapić, državnike-diktatore odlikuju narcisoidnost, nadmenost, manipulacije, sveprožimajući osećaj nepogrešivosti… a posebno skreće pažnju na činjenicu da njih “ne drže na vlasti samo njihove ‘osobine'”.
“Oni ne bi mogli opstati bez strahopoštovanja i lakovjernosti svojih pristalica. Tu je i lakomost i gramzivost pojedinaca usaglašena sa spin-komunikacijom (stručnjaštvo za zamajavanje)”, potencira Krivokapić, dodajući kako je u poslednje vreme na scenu stupio baš takav, novi tip diktatora, tzv. spin-diktator.
Prema njegovim rečima, takav tip vladavine se zasniva na stvaranju kolektivne iluzije da je on, spin-diktator kompetentan i dobronameran demokrata, a do te iluzije se dolazi nizom svakodnevnih višesatnih poruka od kojih svaka ima izvorište u ubeđenju da on obavlja sjajan posao, da će zahvaljujući njemu država prosperirati, da je uradio ono što niko pre njega nije, niti će iko posle njega moći, te bi, logično, gubitak takvog lidera odveo državu u sunovrat.
“Ovaj način vladavine se projektuje kroz medije, a oni su mu, kao što je kod svih diktatora slučaj, bezrezervno odani. Na putu koji je diktator utabao niču mnogi zakoni, grade se najrazličitije pretpostavke, lansira ideja o nepogrešivosti vođe, glorifikuju lojalni, isplivavaju nestručni…”, poručuje Zdravko Krivokapić, zaključujući, kako je naglasio, “poučnom anegdotom koju nam je otac Gojko Perović ispričao, a može se svesti na samo dvije riječi – PROĆI ĆE!”.
Krivokapić je poznat kao nedvosmisleno žestoki kritičar režima predsednika Srbije Aleksandra Vučića.
Nedavno je upravo za portal “Simptom” pričao o izazovima vlasti za vreme dok je obavljao funkciju predsednika Vlade Crne Gore i potcrtao da se zalagao za uravnotežene i izbalansirane odnose dve bratske i prijateljske države.
Naveo je, između ostalog, kako je nastojao da Crna Gora i Srbija imaju razvijene odnose i sveobuhvatnu saradnju, ističući i kako se – sledeći i put svoga prijatelja, pokojnog mitropolita crnogorskog Amfilohija – nije slagao sa izvesnim pokušajima mešanja u unutrašnje stvari crnogorske politike, ali da je stekao utisak, “i ne samo utisak da je druga strana (rukovodstvo Srbije) željela ‘tutorski pristup'”.
Budući da u Srbiji bukte masovni studentsko-građanski protesti koji zahtevaju celovitu promenu sistema odlučivanja i upravljanja zemljom, i uoči velikog najavljenog beogradskog skupa 15. marta, istup ex premijera Crne Gore zaista nimalo nije slučajan.
Simptom/M. M.