“NATO razgovara o razmeštanju više nuklearnog oružja, suočen sa rastućom pretnjom Rusije i Kine”, rekao je Stoltenberg
Prema njegovim rečima, Alijansa mora da pokaže svoj nuklearni arsenal kako bi uputila direktnu poruku svojim protivnicima.
TANJUG
Si Đinping : “Nismo zagrizli udicu”
“Kineski predsednik Si Đinping rekao je predsednici Evropske komisije Ursuli fon der Lajen da Vašington pokušava da ohrabri Peking da napadne Tajvan,” navodi se u članku.
Prema rečima jednog od sagovornika medija, Si Đinping je naglasio da “nije zagrizao udicu”. Drugi izvor je dodao da je kineski lider na ovo upozorio kineske zvaničnike.
Peking ne priznaje suverenitet Tajvana, smatra ga provincijom i insistira da se “politika jedne Kine” sprovodi u celom svetu.
To implicira da je Tajvan sastavni deo kineske teritorije, a vlasti NR Kine jedina su legitimna kineska vlada. Sjedinjene Države se formalno pridržavaju ovog principa, ali u stvarnosti ne samo da aktivno kontaktiraju sa ostrvom, već ga redovno snabdevaju oružjem.
Novosti
Ako bude pobednika u trećem svetskom ekonomskom ratu – oružje se neće potezati
Ovako aktuelnu ekonomsku i ekonomsko-političku situaciju u svetu, u emisiji „Energija Sputnjika“, komentariše pomoćnik direktora Sektora za strateške analize u Privrednoj komori Srbije, Bojan Stanić.
Politički interesi nikako ne mogu biti isključeni iz ekonomske računice, bar kada se govori o poslednje dve ili tri godine, iz prostog razloga što se ekonomija njima prilagođava. Treba imati u vidu, opominje Stanić, da je Evropa zavisna ne samo od energenata, nego i od bezbednosti koju joj pruža SAD kroz NATO. Evropske političke elite su, nastavlja Stanić, spremne da žrtvuju ekonomski rast zarad očuvanja bezbednosti, koja treba da bude osnova njihove dugoročne stabilnosti, a iz koje će kasnije proisteći njihov ekonomski rast.
Amerikanci se boje uticaja konkurencije i ulaska konkurenta poput Kine na američko tržište. U Evropi je to drugačije, iz prostog razloga što je ona daleko više zavisna od saradnje sa Kinom nego što su SAD, imajući u vidu da je Evropa posebno vezana za Kinu i da je to njeno glavno tržište odakle uvozi robu. Evropska privreda je jednostavno ušla u period velikog izazova za njihovu, odnosno našu privredu, iz nemogućnosti da budu konkurentni na širem međunarodnom tržištu, jer sada Evropa postaje periferija, rekao je Stanić.
Evropa optužila Kinu da ,,štanca”
Još se čekaju rezultati istrage koju je Evropska komisija pokrenula na jesen prošle godine o onome šta zovu „overkapasiti“, odnosno o prevelikoj proizvodnji ili, jednostavno, „štancanju“. Stanić kaže da se postavlja pitanje da li je to „štancanje“ za koje optužuju Kinu jednostavno posledica toga što oni proizvode dosta automobila i drugih proizvoda, čime preplavljuju međunarodno tržište.
Da li se to bazira na značajnim subvencijama od strane države ili na samom kapacitetu tih firmi je nešto u šta mi sada nemamo uvid, ali, navodno, Evropska komisija je utvrdila da postoji jedan netržišni mehanizam kojim se ta kineska privreda i ta hiperprodukcija podržava i čime oni zaista zauzimaju tržište. Iz tog razloga oni smatraju da se određene mere apsolutno moraju preduzeti, nalik onima koje su već u SAD uvedene, gde je carina 100 odsto.
Kina, smatra Stanić, može i da uzvrati udarac, pa se govori i o recipročnim merama. Pominje se da bi na automobile većeg gabarita uveli carinu za dodatnih 25 procenata. Pitanje je, kaže on, koliko bi to uticalo na evropsku privredu, pre svega nemačku, italijansku ili francusku, koje dosta svojih proizvedenih automobila plasiraju na kinesko tržište.
Nepoverenje u međunarodne institucije
Stanić kaže da postoji kriza poverenja u međunarodne institucije i u bilateralne odnose među zemljama i sve to direktno pada na leđa privrede, a onda indirektno i na stanovništvo.
Ne zaustavlja se aktuelna geopolitička kriza, već se u nekim segmentima i produbljuje i jednostavno ne možete ići na to da možete slobodnije proceniti kakva će biti ekonomska kretanja u periodu pred nama. O tome govori i poslednji izveštaj Evropske centralne banke koji kaže da bez obzira što je situacija i u pogledu inflacije i u pogledu na situaciju na tržištu kapitala smiruje i stabilizuje, ostaju ti pokretači koji utiču na to da i dalje ti troškovi zaduživanja budu na višem nivou, kako ne bi došlo do povratka inflacije.
Treći svetski ekonomski rat
Slobodno tržište i slobodna međunarodna trgovina postoje onda kada nema geopolitičkog naprezanja i tenzija, tvrdi Stanić, a to se pre svega postiže u uslovima kada postoji jedna dominantna sila. Tokom istorije, nastavlja on, to se ostvarivalo u eri dominacije Rimljana, Mongola, Britanaca, odnosno njihovih imperija. Do nedavno je to bila Amerika koja je danas već sila na zalasku.
Ako se govori o prestanku unipolarnog sveta i silaznoj putanji dominacije SAD na globalnoj političkoj sceni, to počinje još 2008. godine.
Uverenje pojedinih stručnjaka je, što je opet i bolja varijanta prema Staniću, da će se najavljivani treći svetski rat pre svega voditi na ekonomskom planu i da je upravo ekonomija u dugom roku ta koja treba da obezbedi pobedu u tom sukobu. Ukoliko do toga dođe, posle neće ni biti razloga da se poteže oružjem. Iz te ekonomije i tih profita koji se ostvaruju, finansiraju se i oružje i tehnologije, zdravstvene zaštita i, naravno, zadovoljstvo sopstvenih građana.
U neku ruku je dobro što će se ovaj ekonomski sukob nastaviti, pre svega, zato što najverovatnije neće biti političkog, odnosno vojnog sukoba, ali opet je i loše, zato što ne odgovara zemlji kao što je Srbija. Imajući u vidu da se Srbija upravo bazira na što većem pristupu međunarodnom tržištu i na što više investitora koji bi dolazili ovde, ona od ovoga najveće posledice može imati. Pre svega bi trpela evropska privreda, a opet indirektno bi to najviše pogodilo i nas, zato što je Evropa naš glavni spoljnotrgovinski partner.
Položaj Srbije
Stanić smatra da Brisel, odnosno Evropska unija, svesno ulazi u ovaj rizik, jer hoće da svoju nacionalnu bezbednost veže za Sjedinjene Države. Činjenica jeste da oni svesno žrtvuju ekonomski rast Evrope zarad toga, ali Srbiju niko ništa nije ni pitao, kaže on. Srbija je okružena zemljama EU, to su njeni glavni spoljnotrgovinski partneri i oni već godinama imaju anemičan rast, a istovremeno nam zameraju saradnju sa Kinom po pitanju ekonomije.
Ako budu ta neka zaoštravanja, neki sistem ili kanal komunikacije Srbije sa Kinom mora da ostane. Mnoge zapadne kompanije su iz tog razloga i investirale u drugim zemljama, kako bi im to tržište, makar indirektno, ostalo dostupno. Ukoliko bi se napravio neki politički dogovor na širem planu, što je sada, malo verovatno, onda bi moglo da se desi da se ti odnosi malo resetuju i vrate na nivo na kom su bili pre zaoštravanja ovih geopolitičkih tenzija. Nažalost, verovatnoća za to je jako mala i činjenica je da će Evropa u dogledno vreme morati da počne da vodi jednu prilagodljivu ekonomsku politiku koja, naravno, limitira potencijal njenog rasta i razvoja, zaključio je Stanić.
Sputnjik M.Trklja
Broj džinovskih pandi u divljini u Kini porastao na skoro 1.900
Visoko u gustim bambusovim šumama u maglovitim, kišnim planinama jugozapadne Kine živi jedan od najređih sisara na svetu: džinovska panda, koja se takođe naziva panda. Samo oko 1.500 ovih crno-belih medveda preživi u divljini.
Pande ne jedu gotovo ništa osim izdanaka i lišća bambusa. Povremeno jedu drugu vegetaciju, ribu ili male sisare, ali bambus čini 99 posto njihove ishrane.
Pande jedu brzo, jedu mnogo i provode oko 12 sati dnevno radeći to. Razlog: vare samo oko petinu onoga što jedu. Sve u svemu, bambus nije mnogo hranljiv. Da bi ostali zdravi, moraju mnogo da jedu — do 15 procenata svoje telesne težine za 12 sati — pa jedu brzo.
Osim divlje populacije, poboljšana je i genetska raznolikost džinovskih pandi u zatočeništvu, tako da sadašnja populacija divovskih pandi u zatočeništvu može da održi 90 odsto genetske raznovrsnosti do 200 godina, što znači da su zdrava, dinamična i održiva populacija, saopšteno je iz Administracije, a prenosi Kineski međunarodni radio.
Kina ima uspostavljene programe za očuvanje džinovskih pandi sa 18 institucija iz 17 zemalja, a 50 džinovskih pandi živi u inostranstvu.
Kina upozorila Holandiju da se uzdrži od operacija u Istočnom kineskom moru
“Duboko žalimo zbog reči i dela Holandije”, izjavio je portparol kineskog Ministarstva odbrane Žang Sjaogang, a prenosi Rojters.
Šarl Mišel ne želi fon der Lajen u Briselu, kriva je afera „sofagejt“
Žang je kao “lažnu tvrdnju” ocenio saopštenje holandskog Ministarstva odbranje da je fregata “HNLMS Tromp” patrolirala sprovodeći sankcije Ujedinjenih nacija protiv Severne Koreje.
Žang je istakao da je fregata Holandije stvorila tenzije između dve zemlje tako što je plovila vodama na koje Kina polaže pravo, kao i da će se “kineska strana odlučno suprotstaviti provokacijama”.
U petak su kineski borbeni avioni nadletali holandsku frigatu, a holandsko Ministarstvo tvrdi da se incident desio u međunarodnim vodama, navodi Rojters.
Izvor:Politika
Nova, Kineska vizija svetskog poretka nudi alternativu globalnoj politici Vašingtona
U govoru datom tokom međunarodnog foruma “Šangrila dijalog o bezbednosti”, kineski ministar odbrane admiral Dong Đun, dao je presek spoljne politike svoje zemlje i jasno izrazio viđenje svoje vlade o suštini međudržavnih odnosa i svetskom poretku kojem treba stremiti.
Kineski ministar odbrane u poseti Singapuru
Bezbednosni forum Šangrila održava se od 2002. godine svake godine. Počeo je kao sastanak ministara odbrane azijskopacifičkog regona i izrastao u događaj od svetske važnosti u kojem, pored njih, učestvuju i šefovi država, akademici i poslovni ljudi iz oblasti vojne industrije.
Multipolarni svet kao idealni svetski poredak
Bivši komandant kineske mornarice, ministar Dong je svoj govor u Singapuru 2. juna otvorio konstatacijom da su stanovnici regiona Azija-Pacifik po prirodi nezavisni, te da se oslanjaju na sebe, pritom istakavši želju svoje vlade da se oformi multipolarni svet u kojem su svi subjekti ravnopravni.
“Vrlo cenimo nezavisnost i naši ljudi se protive pokušajima da naše države budu pretvorene u vazalne države i uvučene u blokove. Nadamo se da možemo da živimo jednaki u multipolarnom svetu”, rekao je kineski ministar.
Dong je potom dodao da smatra da zemlje regiona imaju sposobnost i samopouzdanje da same reše svoje probleme i da je, mada je u proteklim decenijama bilo poteškoća u njihovim međusobnim odnosima, uopšte gledano u regionu prevladao trud usmeren na – “zajednički razvoj i saradnju u kojoj sve strane pobeđuju”.
Upravo su zajednički razvoj ili prosperitet i obostrana ili višestrana korist krilatice koje vlada u Pekingu često upotrebljava da opiše principe svog pristupa međunarodnim odnosima – sopstveno nastojanje da prilikom investiranja i davanja kredita omogući zaradu svojim preduzećima i istovremeno doprinese razvoju zemlje domaćina bez političkih uslovljavanja i pritisaka.
Kritika američke spoljne politike
U aluziji na američku strategiju umanjivanja zavisnosti od kineske ekonomije i tržišta, poznatu kao “podvajanje”, koju politički vrh u Vašingtonu pod izgovorom ekonomske bezbednosti nameće ne samo svojim kompanijama, već i svojim vojnopolitičkim saveznicima širom sveta, Dong je samouvereno izjavio da “pokušaji da se izvrši ekonomsko razdvajanje, preseku lanci snabdevanja i stvore mala dvorišta sa visokim ogradama, neće naći podršku” u regionu Azija-Pacifik.
Međunarodni bezbednosni forum Šangrila
“Naši ljudi žude za jedinstvom, saradnjom i mirnim životom i mi, vojske (zemalja regiona) treba da te aspiracije snažno podržimo”, rekao je on i odlučno dodao: “Nećemo dozvoliti da hegemonizam i politika sile potkopaju interes zemalja Azija-Pacifika. Nećemo dozvoliti nikome da unese geopolitičke sukobe ili donese rat u naš region, bilo hladni ili vrući. Nećemo dozvoliti ni jednoj zemlji ili snazi da stvori konflikt i haos u našem regionu”.
Šezdesetjednogodišnji Dong je, dakle, okarakterisao američku spoljnu politiku kao pokušaj ostvarivanja dominacije i nastupanje sa pozicije sile, koje podriva bezbednost u azijsko-pacifičkom regionu, gde SAD otvaraju nove baze i gomilaju svoje snage u nastojanju da pariraju NR Kini u Južnom kineskom moru i podupru de fakto nezavisnost Tajvana.
Kineski ministar odbrane potom je opisao politiku svoje vlade kao suštu suprotnost američkom pristupu međunarodnim odnosima, rekavši da je cilj vlade predsednika Si Đinpinga izgradnja zajednice sa zajedničkom budućnosti, što podrazumeva mir i harmoniju i što je i u skladu sa bezbednosnom orijentacijom zemlje, koja je, po njegovim rečima, od osnivanja pre nešto više od 70 godina vodila odbrambenu politiku.
Kineska politika u vezi sa nuklearnim oružjem
To je viđenje spoljne politike Kine, koje, međutim, njeni kopneni i prekomorski susedi, poput Indije, Vijetnama, Filipina i Japana, koji s njom imaju teritorijalne sporove i koji se osećaju bezbednosno ugroženim usled rasta njene vojne moći i aktivnosti, ne dele.
Otud je verovatno korisno to što je Dong naglasio da Kina neće pokušavati da ostvari hegemoniju i ekspanziju i to što je istakao da je politika njegove zemlje u vezi sa upotrebo nuklearnog oružja izrazito stabilna i predvidiva, odnosno, da se strategija Pekinga u toj oblasti odbrane zasniva na principu da zemlja neće prva upotrebiti nuklearnu bombu.
On je i dodao da Peking nema nameru da preti upotrebom nuklearnog oružja državama koje ga ne poseduju ili regionima u koji su proglašeni slobodnim od prisustva nuklearnog oružja, pri tom podsetivši okupljene da je njegovoj državi u prošlosti prećeno atomskim bombardovanjem (što se nesumnjivo odnosi na ideju američkog generala Daglasa Makartura datu tokom Korejskog rata da se Kina uništi nuklearnim bombama zbog toga što je intervenisala kako bi sprečila pad komunističke Severne Koreje).
Odnosi sa SAD
Dong, koji se u mladosti školovao u Mornaričkoj akademiji u Dalijenu, izjavio je i da američka i kineska vojska ne treba da se sukobljavaju, već da cene mir, podupru stabilnost i nađu način da se slože.
On je istakao da je kineska armija otvorena za saradnju sa američkom vojskom, ali da je za to potreban trud obe strane.
“Kako mi to vidimo”, rekao je on, “upravo zbog toga što dve vojske imaju razlike u viđenju stvari, potrebna je veća komunikacija”.
Dong je takođe izjavio da se Kina protivi stvaranju isključivih vojnih saveza, “uskih krugova koji za metu imaju određenu zemlju”, jer oni ne mogu da učine azijsko-pacifički region sigurnijim.
Ta izjava očigledno je usmerena na praksu Vašingtona koji je poslednjih godina oformio više različitih koalicija čiji je cilj suzbijanje kineskog vojnopolitičkog uticaja u regionu Azija-Pacifik.
Tu su, naime, Kvadrilateralni dijalog o bezbednosti, AUKUS i „Savez pet očiju“. Prvi je vojnopolitički okvir, čiji su konstituenti SAD, Japan, Australija i Indija – unutar njega se održavaju redovni sastanci šefova država, odnosno, ministara inostranih poslova i odbrane, na kojima nastoje da definišu strategiju i konkretne mere, uključujući tu i ekonomske, za pariranje aktivnostima kineske vojske i diplomatije. Poznata i prosto kao „kvad“, ta organizacija sprovodi i zajedničke pomorske manevre, čija je svrha da produbi koordinaciju između armija četiri zemlje i funkcioniše kao sredstvo odvraćanja u odnosu na Kinu.
AUKUS je vojni savez Australije, Ujedinjenog kraljevstva i Sjedinjenih Država, koji predviđa zajedničke pomorske i vazduhoplovne patrole, razmenu vojnih tehnologija i opremanje naoružanjem zemalja partnera.
“Savez pet očiju” je okvir za obaveštajnu saradnju usmeren na praćenje komunikacije i kretanja protivničkih vojnih i špijunskih efektiva, pre svega u Pacifiku, u kojem učestvuju SAD, Australija, Velika Britanija, Kanada i Novi Zeland.
Ovome treba dodati i sve aktivnije angažovanje vazduhoplova i plovila evropskih NATO članica u Azijsko-pacifičkom regionu: Francuske, Nemačke, Holandije i drugih, kao i rad Vašingtona na tome da ojača svoje vojne prisustvo u Japanu i na Filipinima i te dve države uveže u jednu vrstu koalicije za odbranu Tajvana od eventualnog pokušaja matice da ga okruži i silom privoli na ujedinjenje.
Kina sve te aktivnosti Vašingtona i njegovih brojnih saveznika u regionu Azija-Pacifik vidi kao nepotrebno i štetno oživljavanje hladnoratovskih podela. Otud je i ministar Dong u svom obraćanju u Singapuru pozvao zemlje tog prostranog regiona da “odbace hladnoratovski mentalitet” i “blokovske podele”.
Suprotstavljanje tajvanskom separatizmu
Kineski admiral u Singapuru je upravo i poslao snažnu poruku da je Tajvan najvažniji od suštinskih interesa Kine, koji su za nju “sveti i nepovredivi”.
U kritici govora tajvanskog predsednika Laj Ćingdea, koji je 20. maja stupio na dužnost i u svom inauguracionom obraćanju sugerisao da je njegovo ostrvo nezavisna država, ministar odbrane Dong je izjavio: “Sada vidimo da vlada Demokratsko-progresivne partije postepeno ide ka odvajanju, da je njihova želja da izbrišu kineski identitet Tajvana i preseku istorijske, društvene i kulturne veze sa maticom”.
Ne krijući prezir za ono što vidi kao izdaju, kineski ministar je rekao “da će oni koji su nedavno dali fanatične izjave biti prikovani za istorijski stub srama”
On je i dodao da paralelno sa separatističkim izjavama vrha u Tajpeju “neki strani faktori podrivaju princip jedne Kine, tako što ga ljušte komad po komad kroz donošenje zakonodavnih akata u vezi sa Tajvanom, naoružavanje i uspostavljanje protivzakonitih veza, čime hrabre separatizam i dovode Tajvan u opasnu situaciju”.
Dong je naglasio da su odnosi Pekinga sa Tajvanom unutrašnje pitanje i dodao da Kina ostaje posvećena miroljubivom ujedinjenju, ali i da mogućnost za takvo ujedinjenje ometaju tajvanski separatisti i strane snage.
“Kineska armija”, rekao je on, “ostaće snažna sila za ujedinjenje i preduzeće odlučne mere da predupredi nezavisnost Tajvana i onemogući da se takve zavere ostvare”. Dong je upozorio da će svako ko se usudi da pokuša da odvoji Tajvan od Kine praktično iskusiti samouništenje.
Razumevanje za reakciju Rusije?
U drugoj polovini svog govora ministar Dong je izneo kinesku viziju bezbednosti za region jugoistočne Azije, u kojoj se, interesantno, čini se dotakao Rusije, odnosno, konflikta u Ukrajini na način koji, izgleda, pravda reakciju Moskve na širenje NATO alijanse.
Naime, Dong je istakao potrebu da se igradi mehanizam bezbednosti u kojem su svi jednaki i rekao: “Jedan od dubokih uzroka trenutnih sukoba u svetu je činjenica da su brige nekih zemalja u vezi sa bezbednošću dugo bile ignorisane. To nam govori da bezbednosni interesi svih zemalja treba da budu poštovani”.
Kina podržava zemlje ASEAN-a (čiji član je i domaćin Singapur) u njihovom nastojanju da ostvare stratešku autonomiju i svoju bezbednost drže u sopstvenim rukama, dodao je on.
Dong je potom pomenuo i napore Kine da sama formira određene političke mehanizme i bezbednosne platforme koji mogu da doprinesu učvršćivanju stabilnosti u svetu na ravnopravnim osnovama i uz poštovanje interesa različitih zemalja, kao što su Šangajska organizacije za saradnju i bezbednosni forumi Kina-Afrika, Kina-Bliski istok i Kina-Južna Amerika i Karibi.
Protivljenje “poretku zasnovanom na pravilima” i podrška međunarodnom pravu
Ministar odbrane NR Kine Dong završio je svoje obraćanje okupljenoj publici u singapurskom hotelu “Šangrila” rečima da su “sve zemlje jednake bez obzira na veličinu, a sve armije jednake bez obzira na svoju snagu”.
Ta tvrdnja se može protumačiti kao protivljenje pokušajima da se nametne hijerarhijska struktura u međunarodnim odnosima u kojoj države Zapada vide sebe kao lidere koji, zbog ideološke superiornosti oličene u njihovoj demokratičnosti i neoliberalnom pogledu na svet, imaju pravo da diktiraju drugima kako da se ponašaju i s kim i pod kojim uslovima da održavaju odnose.
Dong je izneo uverenje “da treba da izgradimo ravnopravniji i pravedniji svetski poredak”. On je pri tom naglasio da “postoji samo jedan međunarodni sistem, a to je sistem u čijem središtu su Ujedinjene nacije“ i da „postoji samo jedno međunarodno uređenje, a to je ono koje podupire međunarodno pravo”.
On je, pritom, nesumnjivo na umu imao diskurs Vašingtona i njegovih vojnopolitičkih saveznika o “poretku zasnovanom na pravilima”, koji, po njima podrazumeva demokratiju, ljudske slobode i vladavinu prava, ali u praksi neretko podrazumeva zaobilaženje konsenzusa u Savetu bezbednosti UN i kršenje odredbi međunarodnog prava o suverenitetu i teritorijalnom integritetu država, što se, na primer, moglo videti u slučaju bombardovanja SRJ i Iraka.
Dong je primetio i “da dupli standardi podrivaju pravednost i pravdu”, te da je rešenje za to snaženje Ujedinjenih nacija. On je rekao i da međunardno pravo mora biti čuvano, a ne kršeno.
S tim u vezi, dao je i obećanje da će kineska armija ubuduće intenzivnije raditi na usaglašavanju delovanja sa stranim entitetima pod okriljem UN i više doprineti operacijama za očuvanje mira kojima one rukovode.
Da li kineska vizija svetskog poretka može prevladati zapadnu
Dongov govor je retko sveobuhvatan i potpun prikaz stremljenja kineske države kada su u pitanju međunarodni odnosi i poredak.
On je i jasna artikulacija razlika sa SAD i njenim saveznicima u viđenju spoljne politike, diplomatije i političko-pravnog ustrojstva sveta.
Godine pred nama će pokazati u kojoj meri će kineska vizija međunarodnih odnosa i svetskog poretka, koja, nasuprot diskursu o demokratičnosti, ljudskim pravima i ekonomskom odvajanju od “autokratskih” država, kao ideale naglašava samostalnost država, njihovu ravnopravnost i zajednički prosperitet bez političkih i ideoloških uslovljavanja, uspeti da privuče podršku vlada širom sveta.
Takođe, vreme će pokazati i da li će Kina ostati dosledna principima koje sada zagovara.
izvor RTS
- « Previous Page
- 1
- …
- 11
- 12
- 13